Službeni glasnik BiH, broj 104/11
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici odr�anoj 15. jula 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenamom sazivu, u predmetu broj
AP 3570/08, rješavajući apelaciju
Jasmine Bajramović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (�Slu�beni glasnik Bosne i Hercegovine� br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Constance Grewe, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Tudor Pantiru, sudija
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Margarita Caca-Nikolovska, sutkinja
Zlatko Kne�ević, sudija
Usvaja se apelacija
Jasmine Bajramović.
Utvrđuje se kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske broj 16-126- 30/08/BH od 3. septembra 2008. godine.
U skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda nala�e se Vladi Republike Srpske da Jasmini Bajramović, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nala�e se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine�, �Slu�benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine�, �Slu�benom glasniku Republike Srpske� i �Slu�benom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine�.
I. Uvod
1. Jasmina Bajramović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prnjavora, podnijela 7. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog du�ine trajanja postupka donošenja i izvršenja Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republilce Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-126-30/08/BH od 3. septembra 2008. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva je 23. januara 2009. godine zatra�eno da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Ministarstvo je 5. februara 2009. godine dostavilo odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju proslijeđen je apelantici 28. aprila 2011. godine.
III. Činjenično stanje
5. Cinjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantici je kod poslodavca DP Trgovina ko�e i obuće,,PIKOM" Prnjavor, prestao radni odnos 22. maja 1991. godine, zaključivanjem radne knji�ice, a da nije doneseno rješenje o prestanku radnog odnosa.
7. Apelantica je 8. februara 2001. godine podnijela zahtjev radi ostvarivanja prava na otpremninu i isplate otpremnine zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa Ministarstvu - Komisiji za implementaciju člana 152. Zakona o radu.
8. Apelantica je 19. maja 2006. godine izjavila �alba Ministarstvu zbog nerješavanja njenoga zahtjeva, o kojem Ministarstvo nije odlučilo, te je 13. decembra 2007. godine pokrenula upravni spor zbog �šutnje administracije�.
9. Presudom Okru�nog suda u Banjaluci broj 011-0-U-07-001088 od 7. aprila 2008. godine nalo�eno je Ministarstvu da u roku od 30 dana donese rješenje o apelantičinoj �albi zbog nedonošenja rješenja o njenom zahtjevu za priznavanje prava na otpremninu.
10. Rješenjem Ministarstva broj 16-126-30/08/BH od 3. septembra 2008. godine apelantici je priznato pravo na otpremninu u visini 1,33 prosječne plaće u Republici Srpskoj u posljednja tri mjeseca u kome se apelantici priznaje pravo na otpremninu, odnosno vrši isplata otpremnine, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa. Tim rješenjem ja odlučeno da će se isplata otpremnine izvršiti kad se osiguraju sredstva za te namjene.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantica se �ali da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana 11/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica ističe kako je postupak donošenja rješenja trajao predugo, kao i da nije izvršeno to rješenje, odnosno da se dugotrajnost postupka ogleda i u postupku donošenja rješenja i u postupku izvršenja rješenja. Apelantica tra�i da joj Ustavni sud dosudi odgovarajući iznos, te utvrdi zateznu kamatu od 10% ukoliko protekne rok predviđen za isplatu, te utvrdi rok u kojem Republika Srpska mora isplatiti iznos otpremnine.
12. Dopisom od 5. decembra 2008. godine apelantica je obavijestila Ustavni sud da joj je izvršena isplata otpremnine po Rješenju broj 16-126-30/08/BH od 5. septembra 2008. godine, ali da ostaje kod postavljenog odštetnog zahtjeva zbog toga što je postupak donošenja rješenja trajao punih sedam godina.
b) Odgovor na apelaciju
13. Ministarstvo je navelo da je zaprimilo oko 60.000 zahtjeva, da je apelantica podnijela nepotpun zahtjev, odnosno da nije prijavila promjenu adrese, te da je dopis kojim je tra�eno da kompletira zahtjev vraćen, budući da nije stanovala na adresi koju je navela. Osim toga vođen je iiptavni spor, tako da su to sve okolnosti koje su utjecale na du�inu postupka. S tim u vezi Ministarstvo je istaknulo da nisu osnovani apelantičini navodi i predlo�ilo da se apelacija odbije kao neosnovana. Uostalom, apelantica nije koristila sve pravne lijekove, tako da apelacija nije dopuštena.
V. Relevantni propisi
14. U
Zakonu o opštem upravnom postupku (�Slu�beni glasnik Republike Srpske� br. 13/02 i 87/07) relevantne odredbe glase:
Clan 55.
Podnesak mora biti razumljiv i da bi se po njemu moglo postupati treba da sadr�i: označenje organa kome se upućuje, predmet na koji se odnosi, zahtev, odnosno predlog, ko je zastupnik, punomoćnik ili predstavnik ako ga ima, kao i ime i prezime i prebivalište, odnosno boravište (adresa) ili firmu i sedište podnosioca, zastupnika, punomoćnika ili predstavnika.
Podnosilac je du�an da svojeručno potpiše podnesak. Izuzetno, podnesak mo�e umesto podnosioca potpisati njegov bračni drug, jedan od njegovih roditelja, sin ili kći, ili advokat koji je po ovlašćenju stranke sastavio podnesak Lice koje je potpisalo podnesak du�no je da na podnesku potpiše svoje ime i stavi svoju adresu.
Ako je podnosilac nepismen ili nije u stanju da se potpiše, potpisaće ga drugo pismeno lice, koje će potpisati i svoje ime i navesti svoju adresu.
Clan 56.
Ako podnesak sadr�i neki formalni nedostatak koji sprečava postupanje po podnesku, ili ako je nerazumljiv ili nepotpun, organ koji je primio takav podnesak učiniće sve što treba da se nedostaci otklone i odrediće podnosiocu rok u kome je du�an da to učini. To se mo�e saopštiti podnosiocu telefonom ili usmeno ako se podnosilac zatelme kod organa koji saopštciva da podnesak sadr�i nedostatke. O učinjenom saopštenju organ će staviti zabelešku na spisu.
Član 206.
Kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po slu�benoj du�nosti ako je to u interesu stranke, a pre donošenja rešenja nije potrebno sprovoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne mo�e doneti rešenje bez odlaganja (rešavanje prethodnog pitanja i dr.), organ je du�an doneti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od mesec dana računajući od dana predaje urednog zahteva, odnosno od dana pokretanja postupka po slu�benoj du�nosti, ako posebnim propisom nije određen drugi rok. U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po slu�benoj du�nosti ako je to u interesu stranke, organ je du�an doneti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od dva meseca, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
Ako organ protiv čijegje rešenja dopuštena �alba ne donese rešenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku stranka ima pravo �albe, kao da je njen zahtev odbijen.
Član 232.
Rešenje po �albi mora se doneti i dostaviti stranci čim je to moguče, a najkasnije u roku od dva meseca računajuči od dana predaje �albe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
15. U
Zakonu upravnim sporovima (�Slu�beni glasnik Republike Srpske� broj 109/05) relevantne odredbe glase:
Član 17.
Ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisu određenom kraćem roku donio rješenje po �albi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom tra�enju, stranka mo�e pokrenuti upravni spor kao da joj je �alba odbijena.
Na način propisan u stavu 1. ovog člana mo�e postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu nije donio rješenje prvostepeni organ u roku ulvrđenom zakonom, protiv čijeg akta nema mjesta �albi.
Ako prvostepeni organ protiv čijeg akta ima mjesta �albi nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da podnese �albu drugostepenom organu.
Protiv rješenja drugostepenog organa stranka mo�e pokrenuti upravni spor, a mo�e ga pod uslovima iz stava 1. ovog člana pokrenuti i ako ovaj organ ne donese rješenje.
16. U
Zakonu o radu Republike Srpske (�Slu�beni glasnik Republike Srpske� br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03) relevantne ođredbe glase:
Član 152.
Radnik koji se na dan 31. decembra 1991. godine nalazio u radnom odnosu kod poslodavca čije je sjedište bilo na sadašnjoj teritoriji Republike Srpske, a koji smatra da mu je radni odnos nezakonito prestao kod tog poslodavca počev od tog datuma pa do dana stupanja na snagu ovog zakona, ima pravo da u roku od tri meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona podnese zahtjev za ostvarivanje prava na otpremninu. Zahtjev se podnosi ministarstvu nadle�nom za poslove rada, u pismenom obliku (osobno ili preporučenom poštom).
VI. Dopustivost
17. U skladu s članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni suđ, također, ima apelacionu nadle�nost u pitanjima koja su sadr�ana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu s članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo�e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvomi pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvomom pravnom lijeku kojega je koristio.
19. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da je postupak donošenja rješenja pred Ministarstvom predugo trajao, odnosno da izvršenje rješenja predugo traje. Međutim, u toku postupka apelantica je obavijestila Ustavni sud da je rješenje izvršeno, ali da ostaje kod zahtjeva da Ustavni sud ispita je li postupak donošenja predmetnog rješenja okončan u razumnom roku, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
20. Ustavni sud zapa�a da apelantica kršenje svojih prava (pravično suđenje iz člana 11/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju) vidi isključivo u nedonošenju odluke u razumnom roku, u postupku radi ostvarivanja prava po osnovu člana 152. ZOR-a RS-a, koji je okončan Rješenjem Ministarstva broj 16-126-30/08/BH od 3. septembra 2008. godine. S tim u vezi, s obzirom da se radi o upravnom postupku, Ustavni sud naglašava da je apelantica koristila raspolo�iv pravni lijek, tzv. �šutnju administracije�, nakon čega je pokrenula upravni spor pred Okru�nim sudom, koji je svojom odlukom nalo�io nadle�nom upravnom organu da riješi apelantičin zahtjev. Stoga, Ustavni sud je mišljenja da u konkretnom slučaju nije upitno apelantičino iscrpljivanje pravnih lijekova, kao što nije upitna ni nadle�nost
Ustavnog suda s obzirom da se dio predmetnog postupka vodio pred sudom koji je donio relevantnu odluku (vidi,
mutatis mutandis, odluke Ustavnog suda AP 1872/09 od 22. februara 2011. godine i AP 1295/08 od 11. januara 2011. godine (dostupno na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.bal
21. Apelantica se �ali na du�inu postupka prilikom donošenja Rješenja Ministarstva broj 16- 126-30/08/BH od 3. septembra 2008. godine, koje je apelantica primila 10. septembra 2008. godine, a apelacija je podnesena 7. novembra 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VI. Meritum
23. Apelantica se �ali da joj je, zbog nedonošenja odluke po njenom zahtjevu, više od sedam godina povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i iz člana 6. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u�ivaju Ijudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optu�be protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Relevantna načela
24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost du�ine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a osobito o slo�enosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadle�nog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud,
Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaji broj 2002-1, stav 38).
25. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje mo�e pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sustava (vidi Evropski sud,
Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997- IV).
b) Razdoblje koje se uzima u obzir
26. Ustavni sud uočava da je apelantica 8. februara 2001. godine podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na otpremninu, a da je Ministarstvo donijelo rješenje 3. septembra 2008. godine. Dakle, postupak je trajao sedam godina i šest mjeseci.
c) Analiza du�ine trajanja postupka
27. Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije bio slo�en, budući da je Ministarstvo u postupku donošenja rješenja vršilo samo uvid u relevantnu dokumentaciju.
28. U odnosu na apelantičino učešće u postupku, Ustavni sud zapa�a da je apelantica, nakon što je podnijela zahtjev 8. februara 2001. godine i nakon što nadle�ni organ ni nakon pet godina i tri mjeseca odlučio o njenom zahtjevu, 19. maja 2006. godine izjavila �alba Ministarstvu zbog �šutnje administracije� jer njen zahtjev nije riješen u zakonskom roku. Istina je da je apelantica to mogla učiniti ranije, jer prema članu 206. ZUP-a,
ako organ protiv čijeg je rješenja dopuštena �alba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku stranka ima pravo �albe, kao da je njen zahtjev odbijen. Dalje, s obzirom na to da drugostepeni upravni organ nije riješio o �albi podnesenoj 19. maja 2006. godine zbog �šutnje administracije�, apelantica je tu�bom pokrenula upravni spor 13. decembra 2007. godine, dakle, nakon jedne godine i šest mjeseci, iako je opet imala mogućnost da u smislu Zakona o upravnim sporovima tu�bu podnese, također, puno ranije (član 17.
ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisu određenom kraćem roku donio rješenje po �albi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom tra�enju, stranka mo�e pokrenuti upravni spor kao da joj je �alba odbijena. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je apelantica mogla ranije koristiti raspolo�ive pravne lijekove i time ubrzati donošenje odluke. Međutim, isto tako Ustavni sud podsjeća na činjenicu da je, prema navedenim propisima, apelantica mogla a ne morala koristiti navedena pravna sredstva da bi njen zahtjev bio blagovremeno riješen, budući da njeno nekorištenje mogućnosti koje joj je zakon davao nije sprečavalo nadle�ne organe da odluče o njenom zahtjevu. Stoga Ustavni sud ne mo�e zaključiti da je apelantica svojim ponašanjem doprinijela du�ini predmetnog postupka.
29. U pogledu postupanja upravnih organa i Okru�nog suda, Ustavni sud zapa�a da prvostepeni upravni organ nije riješio apelantičin zahtjev u roku koji je propisan članom 206. Zakona o opštem upravnom postupku. I, ne samo da ga nije riješio u zakonom propisanom roku, već ga nije riješio sve dok mu to presudom Okru�nog suda nije nalo�eno, dakle nakon više od sedam godina od podnošenja zahtjeva. Također, niti drugostepeni upravni organ nije u roku iz odredbe člana 232. Zakona o opštem upravnom postupku riješio o apelantičinoj �albi zbog šutnje administracije. Staviše, ni taj organ uopće nije odlučio o apelantičinome �albi zbog šutnje administracije, uslijed čega je apelantica bila prinuđena voditi i upravni spor. Ustavni sud nalazi da je povodom apelantičinog zahtjeva podnesenog 8. februara 2001. godine meritorno riješeno tek 3. septembra 2008. godine, dakle nakon sedam godina i šest mjeseci. Pri tome, Ustavni sud zapa�a da je Ministarstvo u odgovoru na apelaciju istaknulo da je primilo oko 60.000 zahtjeva, da je apelantičin zahtjev bio nepotpun, odnosno da nije prijavila promjenu adrese, te da je i zato što je vođen upravni spor predmetni postupak trajao du�e. Međutim, Ustavni sud ne vidi da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je prvostepeni organ preduzimao bilo kakve procesne radnje kojim bi potvrdio navode da je apelantica podnijela nepotpun zahtjev, niti da je postupao po obavezi iz člana 56. ZUP-a,
prema kojem je u takvoj situaciji taj organ bio du�an učiniti sve što treba da se nedostaci otklone i određiti podnosiocu rok u kome je du�an da to učini... O učinjenom saopstenju organ će staviti zabilješku na spisu. Pored navedenog, Ministarstvo nije odgovorilo na pitanje kako je predmetni postupak trajao du�e �zato što je vođen upravni spor�. Naime, ako se ima u vidu činjenica da je apelantica 8. februara 2001. godine podnijela prvostepenom organu predmetni zahtjev, a da je 13. decembra 2007. godine pokrenula upravni spor zbog �šutnje administracije�, nije jasno kalco je apelantica podnoseći tu�bu šest godina i deset mjeseci nakon podnošenja zahtjeva dovela do produ�enja donošenja odluke o njenom zahtjevu. Postavlja se pitanje, znači li to da bi apelantičin zahtjev bio riješen ranije da ona nije gotovo sedam godina od podnošenja zahtjeva pokrenula upravni spor. Cinjenica je, međutim, da je apelantica upravo zato što prvostepeni organ, odnosno drugostepeni organ, nisu rješavali njen zahtjev pokrenula upravni spor. Ustavni sud smatra da je Okru�ni sud postupao u relativno kratkom roku, odnosno da je nakon podnošenja tu�be Okru�ni sud donio odluku nakon četiri mjeseca, a da je Ministarstvo, postupajući po nalogu Okru�nog suda, odluku donijelo nakon pet mjeseci.
30. Dakle, prethodna analiza ukazuje da je apelantica na rješavanje zahtjeva za utvrđivanje prava na otpremninu i isplatu otpremnine morala čekati sedam godina i šest mjeseci, tj. da se o njenom zahtjevu meritorno riješilo nakon sedam godina i šest mjeseci, ali i na to da je apelantica mogla ranije koristiti raspolo�ive pravne lijekove koji su joj zakonom propisani samo kao mogućnost, ali ne i obaveza. Ustavni sud smatra da su za kašnjenje u rješavanju povodom apelantičinog zahtjeva odgovomi upravni organi, a posebno prvostepeni upravni organ, jer se ne mo�e očekivati da građanin, u konkretnom slučaju apelantica, snosi odgovomost što nije ranije koristila pravni lijek koji joj je bio na raspolaganju samo kao mogućnost, a ne organi uprave kojima je, prema zakonu, bila obaveza postupati u zakonom propisanim rokovima. U prilog navedenom, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 206. Zakona o opštem upravnom postupku koja propisuju
kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po slu�benoj du�nosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne mo�e donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), organ je du�an donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od mjesee dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po slu�benoj du�nosti, ako posebnim propisom nije određen drugi rok. U ostalim slučajevima kad se postnpak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po slu�benoj du�nosti, ako je to u interesu stranke, organ je du�an donijeti rješenje i dostaviti ga stranci u roku od dva mjeseca, ako posebnim propisom nije određen kraći rok, te odredbe člana 232. istog zakona lcoje propisuju Rješenje po �albi mora se donijeti i dostaviti stranci čim je to moguće, a najkasnije u roku od dva mjeseea računajući od dana predaje �albe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok. Dakle, nesumnjivo je da navedene odredbe propisuju precizne rokove u kojim organi uprave moraju postupati. Nesumnjivo je, također, i da navedeni zakon propisuje i mogućnost ulaganja pravnih lijekova kada organi uprave ne postupaju u roku, što je apelantica koristila u dva navrata, istina kasnije nego što je imala mogućnost. Međutim, Ustavni sud ne mo�e prihvatiti da je značajniji ili čak u istoj ravni apelantičin doprinos kao što je doprinos organa uprave, posebno ako se ima u vidu činjenica da nije bila riječ o radnjama koje su bile uvjet koji je bilo potrebno ispuniti da bi organi uprave mogli postupati. Štaviše, radnje koje je apelantica preduzimala s ciljem ubrzanja donošenja odluke o njenom zahtjevu (koliko god pravodobne bile jer je za Ministarstvo i upravni spor koji je apelantica pokrenula bio prepreka za odlučivanje u zakonom propisanom roku, odnosno neodlučivanje sve do presude Okru�nog suda) za apelanticu su u zakonu propisane kao mogućnost, dok su upravni organi prema zakonu bili du�ni djelovati. Razloge za ovakvu ocjenu Ustavnom sudu daje i odgovor Ministarstva koji opravdanje za predmetnu du�inu nalazi, između ostalog, i u činjenici da je zaprimilo oko 60.000 zahtjeva, što u smislu navedenih principa nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka.
31. U skladu s navedenim, Ustavni sud nalazi da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na �suđenje u razumnom roku� kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerljalne štete
32. Apelanticaje zatra�ila naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo�e izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
33. Prilikom odlučivanja o apelantičinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrdeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine� broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrdenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgode donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od pribli�no 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 ICM (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, �Slu�beni glasnik Bosne i Hercegovine� broj 20/06).
34. U konkretnom slučaju, budući da se radi o postupku u kojem je odlučivano o apelantičinom pravu na otpremninu i isplati otpremnine zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa, dakle sporu iz radnog odnosa, Ustavni sud smatra da bi apelantici za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 300,00 KM, a kako je postupak trajao sedam godina i šest mjeseci, apelantici se određuje ukupan iznos od 2.100,00 KM. Ovaj iznos apelantici je du�na isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Ostali navodi
35. Apelantica se pozvala i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, navodi o povredi prava na imovinu identični su navodima o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, o čemu je Ustavni sud dao detaljno obrazlo�enje u prethodnom dijelu odluke. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati je li došlo do kršenja člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
36. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na �suđenje u razumnom roku� kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada je o apelantičinom zahtjevu za ostvarivanje prava na otpremninu i isplatu otpremnine zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa, meritorno odlučeno nakon sedam godina i šest mjeseci od podnošenja zahtjeva, u postupku koji nije slo�en i kada organi uprave nisu dali razumno i objektivno opravdanje za svoje postupanje, koje se ogleda u činjenici da prvostepeni organ uopće nije donio odluku o apelantičinom zahtjevu; da drugostepeni organ nije uopće donio odluku o apelantičinoj �albi zbog šutnje administracije i da je taj organ odluku o apelantičinom zahtjevu donio tek pet mjeseci nakon odluke Okru�nog suda donesene u upravnom sporu, bez obzira na činjenicu daje apelantica imala mogućnost ranije izjaviti �alba odnosno pokrenuti upravni spor, jer su apelantičina navedena pravna sredstva zalconom propisana samo kao mogućnost o kojoj ne ovisi postupanje upravnih organa po njenom zahtjevu, dok je upravnim organima zakonom propisana izričita obaveza da postupaju u zakonom postavljenim rokovima.
37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.