Službeni glasnik BiH, broj 94/18
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj
U 15/18, rješavajući zahtjev
Borjane Krišto, druge zamjenice predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila-Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik
Mato Tadić, potpredsjednik
Mirsad Ćeman, potpredsjednik
Margarita Caca-Nikolovska, potpredsjednica
Tudor Pantiru, sudija
Valerija Galić, sutkinja
Miodrag Simović, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Giovanni Grasso, sudija
na sjednici održanoj 29. novembra 2018. godine donio je
ODLUKU
O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odlučujući o zahtjevu Borjane Krišto, druge zamjenice predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, za ocjenu ustavnosti pojedinih odredaba člana 20. tačka g) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09 i 72/13), utvrđuje se da je član 20. tačka g) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09,93/09 i 72/13) u osporenom dijelu koji glasi: "Pod ovlaštenim službenim osobama smatraju se i stručni saradnici odnosno istražitelji Tužilaštva Bosne i Hercegovine koji rade po ovlastima Tužioca" u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko BiH".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Borjana Krišto, druga zamjenica predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva (u daljnjem tekstu: podnositeljica zahtjeva), podnijela je 26. jula 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 20. tačka g) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09 i 72/13 - u daljnjem tekstu: ZKPBiH) u dijelu koji glasi: "Pod ovlaštenim službenim osobama smatraju se i stručni saradnici odnosno istražitelji Tužilaštva Bosne i Hercegovine koji rade po ovlastima Tužioca".
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Parlamentarne skupštine BiH, Predstavničkog doma i Doma naroda zatraženo je 3. augusta 2018. godine da dostave odgovor na zahtjev.
3. Predstavnički dom i Dom naroda, kojim je zahtjev dostavljen na odgovor 6. augusta 2018. godine, nisu dostavili odgovore u ostavljenom roku od 30 dana.
III. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
4. Podnositeljica zahtjeva tvrdi da član 20. tačka g) ZKPBiH u dijelu koji glasi: "Pod ovlaštenim službenim osobama smatraju se i stručni saradnici odnosno istražitelji Tužilaštva Bosne i Hercegovine koji rade po ovlastima Tužioca" nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
5. Podnositeljica zahtjeva ističe daje članom 20. tačka g) ZKPBiH određeno da se u smislu ovog zakona ovlaštenim službenim licima smatraju lica koja imaju odgovarajuća ovlaštenja unutar policijskih tijela BiH, uključujući Državnu agenciju za istrage i zaštitu, Državnu graničnu službu, sudsku i finansijsku policiju, kao i unutar carinskih tijela, poreznih tijela i tijela vojne policije BiH. Osporenom drugom rečenicom krug ovlaštenih lica proširen je i na stručne saradnike odnosno istražioce Tužilaštva BiH koji rade po ovlaštenjima tužioca.
6. Ukazujući na relevantne odredbe ZKPBiH kojim su regulirana prava i dužnosti ovlaštenih službenih lica u krivičnom postupku, podnositeljica zahtjeva smatra da je njihova uloga od presudne važnosti u preduzimanju aktivnosti u pronalaženju osumnjičenog, prikupljanju izjava, radnjama dokazivanja, u aktivnostima u postupku istrage i drugih radnji propisanih ZKPBiH.
7. Prema njenom mišljenju, povjeravanje navedenih ovlaštenja krugu lica i tijela iz prve rečenice člana 20. tačka g) ZKPBiH, prvenstveno policijskim službenicima je logično. U prilog ističe da policijski službenici imaju potrebna stručna znanja i vještine, tehnička sredstva, kao i bogato iskustvo u provođenju ovlaštenja koja su im dodijeljena ne samo ZKPBiH već i Zakonom o policijskim službenicima BiH ("Službeni glasnik BiH", br. 27/04, 63/04, 5/06, 33/06, 58/06, 15/08, 63/08, 35/09 i 7/12), kao i ovlaštena službena lica iz drugih državnih tijela koji u obavljanju raznih oblika inspekcijskog nadzora u skladu s posebnim zakonima kojima se uređuje njihova organizacija i djelokrug, reguliraju i njihova prava i dužnosti u slučaju ako utvrde da je povredom zakona učinjeno krivično djelo. Slijedom navedenog, smatra da su ovlaštenja lica i tijela iz prve rečenice tačke g) člana 20. ZKPBiH usko vezana za njihova ovlaštenja iz posebnih zakona.
8. Međutim, Podnositeljica zahtjeva smatra da je član 20. tačka g) ZKPBiH u osporenom dijelu kojim je proširen krug ovlaštenih službenih lica i na stručne saradnike odnosno istražioce Tužilaštva BiH koji rade po ovlaštenjima tužioca "nejasan i neprecizan i da ne uvažava načelo vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine".
9. U prilog navedenom podnositeljica zahtjeva je istakla da je s organizacionog aspekta i praktične primjene osporeni dio člana 20. tačka g) ZKPBiH potrebno dovesti u kontekst Zakona o Tužilaštvu BiH ("Službeni glasnik BiH", br. 49/09 i 97/09). Članom 3. stav 1. navedenog zakona određeno je da se poslovi Tužilaštva vrše u skladu s Ustavom i zakonima BiH, te da ih obavljaju glavni tužilac Tužilaštva BiH, četiri zamjenika glavnog tužioca i određeni broj tužilaca. Nadalje, članom 5. stav 3. ovog zakona je propisano da zamjenici glavnog tužioca i tužioci mogu vršiti svaku radnju u postupku pokrenutom pred Sudom BiH za koju je po zakonu BiH ovlašten glavni tužilac. Najzad, članom 16. Zakona propisan je sekretar Tužilaštva BiH, a članom 14. stav 1. određeno je da se Pravilnikom Tužilaštva, između ostalog, uređuje organizacija Tužilaštva BiH, broj administrativno-tehničkog osoblja i uvjeti za obavljanje tih poslova.
10. Podnositeljica zahtjeva ističe da Zakon o Tužilaštvu BiH ne propisuje mogućnost zapošljavanja ovlaštenih službenih lica, odnosno stručnih saradnika i istražilaca na koje se mogu prenositi ovlaštenja tužilaca. Kako dalje navodi, ovlaštenja stručnih saradnika i istražilaca nisu nigdje precizirana i određena, nego je propisano da oni rade po ovlaštenjima tužioca. Ovo za rezultat ima pravnu nesigurnost i nepreciznost jer, kako smatra, omogućava prenos tužilačkih ovlaštenja na stručne saradnike i istražioce, a što nije propisano Ustavom BiH, kao ni Zakonom o Tužilaštvu BiH.
11. Prema stavu podnositeljice zahtjeva, posebno je pravno nelogično i neosnovano da se Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Tužilaštva BiH ("Službeni glasnik BiH", br. 29/14 i 56/15), konkretno članom 49. stav 1. tačka d) i članom 51. stav 1. tač. od b) do d) stručni saradnici i istražioci ovlaste da koordiniraju aktivnosti agencija za provođenje zakona i drugih organa u toku istrage (što je tužilačko ovlaštenje); da stručni saradnik - istražilac priprema smjernice za rad u oblasti otkrivanja krivičnih djela; da planira, organizira i pruža stručnu pomoć u istragama organiziranog i drugih oblika kriminala; definira resurse za vođenje istrage. Također neprihvatljivim smatra i rješenje iz člana 31a. stav 2. tač. a) i b) navedenog pravilnika prema kojem stručni saradnik - istražilac čak preduzima i izvršava posebne istražne radnje po nalogu glavnog tužioca, a s obzirom na to da je članom 118. stav 6. ZKPBiH to povjereno policijskim tijelima. Najzad, ističe i da kad su u pitanju uvjeti za zaposlenje, za istražioca se traži paušalno sposobnost obavljanja zadataka obavještajne i istražne službe, dok se za stručnog saradnika ni to ne traži.
12. Podnositeljica zahtjeva dalje smatra da je zakonodavac Zakonom o Tužilaštvu BiH dužan utvrditi ovlaštenja stručnih saradnika, kako je to učinjeno Zakonom o Tužilaštvu Distrikta Brčko u članu 49., odnosno Zakonom o javnim tužilaštvima Republike Srpske u članu 46. stav 3. Budući da to nije učinjeno, ona smatra, uzimajući u obzir dužnosti i prava ovlaštenih službenih lica propisanih ZKPBiH, da stručni saradnici odnosno istražioci Tužilaštva BiH po ovlaštenjima tužioca mogu preduzimati sve radnje za koje nemaju ovlaštenja propisana posebnim zakonom (Zakonom o Tužilaštvu BiH), odnosno da tako primjenjuju ovlaštenja koja su prethodno bila dodijeljena samo licima koja imaju odgovarajuća ovlaštenja (propisana posebnim zakonom) unutar policijskih tijela BiH, sudskoj i finansijskoj policiji, kao i unutar carinskih tijela, poreznih tijela i tijela vojne policije u BiH.
13. Prema mišljenju podnositelj ice zahtjeva, kako Zakon o Tužilaštvu BiH ne propisuje mogućnost da se zapošljavaju ovlaštena službena lica to se ni Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji ne mogu davati ovlaštenja bez prethodnog preciziranja u zakonskim odredbama. Prema njenom mišljenju, ovo za učinak ima da se tužilačka ovlaštenja bez pravnog osnova daju licima koja, pri tome, nemaju ni adekvatnu obuku ni znanje.
14. Podnositeljica zahtjeva ističe da ni Ustavom BiH, kao ni Zakonom o Tužilaštvu BiH nije propisano da određene radnje u krivičnom postupku, uključujući i provođenje istrage, mogu preduzimati stručni saradnici odnosno istražioci Tužilaštva BiH. Prema njenom mišljenju, u skladu sa članom 14. stav 1. Zakona o Tužilaštvu BiH ove kategorije lica mogu obavljati samo administrativno-tehničke poslove, a nikako preduzimati radnje u krivičnom postupku za koje su isključivo ovlašteni nosioci tužilačke funkcije. Stoga smatra da direktni nadzor tužioca nad radnjama koje u postupku preduzimaju stručni saradnici odnosno istražioci ne može nadoknaditi nedostatak tužilačkih ovlaštenja. S obzirom na to da zakonodavac nije propisao ni koje su to konkretne radnje u postupku koje može provoditi stručni saradnik odnosno istražilac po ovlaštenjima i pod nadzorom tužioca, Podnositeljica zahtjeva smatra da je faktički ostavljeno na dispoziciju tužiocima da sami određuju koje radnje u postupku će povjeriti stručnom saradniku odnosno istražiocu. Prema njenom mišljenju, svi zaposleni u Tužilaštvu BiH koji nisu nosioci tužilačkih funkcija mogu obavljati samo poslove koji ne zadiru u krivični postupak, uključujući i istragu, odnosno mogu obavljati samo pomoćne stručne poslove.
15. U opširnim navodima, referirajući se na odluke Saveznog ustavnog suda Njemačke (Presuda broj 1 BvR 370/07 od 27. februara 2008. godine, stav 209. i Zaključak broj 1 BvF 3/92 od 3. marta 2004. stav 107), te Odluku Ustavnog suda broj U 6/06, Podnositeljica zahtjeva je istakla da zahtjev za određenošću i preciznošću pravne norme predstavlja, jedan od osnovnih elementa vladavine prava"; da procesno-pravno uređenje krivičnog postupka mora biti takvo da osigura ostvarivanje legitimnog cilja krivičnog postupka, pravnu sigurnost objektivnog pravnog poretka, određenost, pristupačnost, predvidivost i procesnu izvjesnost krivičnoprocesnih normi; ukazala na pozitivni i negativni smisao zahtjeva za određenošću i preciznošću pravne norme, te zaključila da član 20. tačka g) ZKPBiH u dijelu koji glasi: "Pod ovlaštenim službenim osobama smatraju se i stručni saradnici odnosno istražioci Tužilaštva Bosne i Hercegovine koji rade po ovlastima Tužioca" ne zadovoljava zahtjev određenosti i preciznosti, posebno da u praksi ne osigurava adekvatnu zaštitu protiv mogućih zloupotreba.
IV. Relevantni propisi
16.
Zakon o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
(Osnivanje)
(1) Da bi se osiguralo efikasno ostvarivanje nadležnosti države Bosne i Hercegovine i poštovanje ljudskih prava i zakonitosti na njenoj teritoriji, ovim zakonom osniva se Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo).
(...)
Član 2.
(Nezavisnost)
Tužilaštvo djeluje samostalno kao poseban organ Bosne i Hercegovine.
Član 3.
(Organizacija Tužilaštva)
(1) Poslovi Tužilaštva vrše se u skladu sa Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine a obavljaju ih glavni tužilac Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: glavni tužilac), četiri zamjenika glavnog tužioca Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: zamjenici glavnog tužioca) i određeni broj tužilaca Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužioci).
(...)
Član 5.
(Glavni tužilac, zamjenici glavnog tužioca i tužioci)
(1) Glavni tužilac predstavlja Tužilaštvo i rukovodi njegovim radom.
(...)
(3) Zamjenici glavnog tužioca i tužioci mogu vršiti svaku radnju u postupku pokrenutom pred Sudom Bosne i Hercegovine za koju je, po zakonu Bosne i Hercegovine, ovlašten glavni tužilac.
Član 12.
(Krivična nadležnost)
(1) Tužilaštvo je organ nadležan za provođenje istrage za krivična djela za koja je nadležan Sud Bosne i Hercegovine, te za gonjenje počinilaca pred Sudom Bosne i Hercegovine, u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine i drugim primjenjivim zakonima.
(...)
Član 14.
(Pravilnik)
(1) Pravilnikom Tužilaštva se, između ostalog, regulira organizacija Tužilaštva, broj administrativno-tehničkog osoblja i uslovi obavljanja tih poslova.
(2) Pravilnik Tužilaštva donosi glavni tužilac uz odobrenje Kolegija tužilaca i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine.
(3) Unutrašnju organizaciju posebnih odjela uređuje rukovodilac svakog od posebnih odjela, internim pravilnikom.
Član 15.
(Uprava Tužilaštva)
(1) Upravom Tužilaštva rukovodi glavni tužilac. Glavni tužilac donosi opća uputstva za rad tužilačkih i administrativnih odjela Tužilaštva u skladu s Pravilnikom.
(...)
Član 16.
(Sekretar Tužilaštva)
(1) Tužilaštvo ima sekretara, te ostalo osoblje odgovorno za stručne, administrativne i tehničke poslove.
(...)
Član 20.
(Međunarodni registrar)
U toku prijelaznog perioda međunarodni registrar imenuje se kao glavni registrar Ureda registrara za posebne odjele, odgovoran za pružanje usluga podrške posebnim odjelima.
17.
Odluka Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07), objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 53/07, u relevantnom dijelu glasi:
(...)
Imajući u vidu učinjene napore na ostvarivanju osnažene strategije za reformu pravosuđa kako bi se ojačala vladavina prava u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima u 2002/03, što je odobrio Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira 28. februara 2002. godine;
(...)
Imajući u vidu da je sposobnost tužilaštava da provode istrage širokog raspona ugrožena činjenicom da stručnjaci ne mogu provoditi istražne radnje u službenom svojstvu;
(...)
Uz žaljenje što, međutim, organi vlasti u Bosni i Hercegovini nisu posvetili odgovarajuću pažnju promjenama u zakonodavstvu neophodnim kako bi se olakšala istraga i konačno gonjenje za najteža krivična djela kao što su genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini;
Svjestan hitnosti da se ovakve odredbe izmijene i dopune;
(...)
ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE
Član 1.
(Dopuna člana 20.)
U Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (("Službeni glasnik BiH", br.
3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07; u daljnjem tekstu: Zakon), u članu 20. (Osnovni pojmovi), tački g), na kraju teksta stavlja se tačka umjesto zareza, te se dodaje nova rečenica koja glasi:
"Pod ovlaštenim službenim osobama smatraju se i stručni saradnici odnosno istražitelji Tužilaštva BiH koji rade po ovlastima Tužioca."
(...)
18.
Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09 i 72/13
1) u relevantnom dijelu glasi:
Član 16.
Princip akuzatornosti
Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu Tužitelja.
Član 17.
Princip legaliteta krivičnog gonjenja
Tužitelj je dužan poduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
Član 20.
Osnovni pojmovi
Osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno, pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju slijedeće značenje:
(...)
g) "Ovlašteno službeno lice" je lice koje ima odgovarajuća ovlaštenja unutar policijskih organa u Bosni i Hercegovini, uključujući Državnu agenciju za istrage i zaštitu, Državnu graničnu službu, sudsku i finansijsku policiju, kao i unutar carinskih organa, poreskih organa i organa vojne policije u Bosni i Hercegovini. Pod ovlaštenim službenim osobama smatraju se i stručni saradnici odnosno istražitelji Tužilaštva BiH koji rade po ovlastima Tužioca.
(...)
j) "Istraga" obuhvata aktivnosti poduzete od strane Tužitelja ili ovlaštene službene osobe u skladu s ovim zakonom, uključujući prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza,
(...)
Član 35.
Prava i dužnosti
(1) Osnovno pravo i osnovna dužnost Tužitelja je otkrivanje i gonjenje učinitelja krivičnih djela koja su u nadležnosti Suda.
(2) Tužitelj ima pravo i dužan je da:
a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih osoba vezanim za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,
(...)
f) naredi ovlaštenoj službenoj osobi da izvrši naredbu izdatu od strane Suda u skladu s ovim zakonom,
(...)
Član 36.
Preduzimanje radnji
Tužitelj preduzima sve radnje u postupku za koje je po zakonu ovlašten sam ili preko osoba koje su na osnovu zakona obavezne da postupaju po njegovom zahtjevu u krivičnom postupku.
Član 218.
Nadzor Tužitelja nad radom ovlaštenih službenih osoba
(1) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko pet godina, ovlaštena službena osoba je dužna odmah obavijestiti Tužitelja i pod njegovim nadzorom poduzeti potrebne mjere da se pronađe učinitelj krivičnog djela, da se spriječi skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika, da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi, te da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivičnom postupku.
(2) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo iz stava 1. ovog člana, ovlaštena službena osoba dužna je u slučaju opasnosti od odlaganja poduzeti neophodne radnje radi izvršenja zadataka iz stava 1. ovog člana. Prilikom preduzimanja ovih radnji, ovlaštena službena osoba dužna je postupati po ovom zakonu. O svemu što je preduzeto ovlaštena službena osoba dužna je odmah obaviještititi Tužitelja i dostaviti prikupljene predmete koji mogu poslužiti kao dokaz.
(3) Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora do pet godina, ovlaštena službena osoba je dužna obavijestiti Tužitelja o svim raspoloživim informacijama, radnjama i mjerama koje je preduzela najkasnije sedam dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je krivično djelo počinjeno.
19.
Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Tužilaštva Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 29/14 i 56/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
(Primjena Pravilnika)
(1) Ovim Pravilnikom se utvrđuje organizacija Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Tužilaštvo), potrebno stručno i administrativno-tehničko osoblje, uslovi za obavljanje stručnih i administrativno-tehničkih poslova i broj izvršilaca na ovim poslovima.
(...)
Član 5.
(Načela)
Tužilaštvo je samostalan državni organ koji postupa u skladu sa Zakonom i svoj rad zasniva na sljedećim načelima:
a) Nezavisnost, kako u odnosu na sve sudionike u krivičnom postupku, tako i u odnosu na državne i druge organe javne vlasti i međunarodne organizacije;
b) Jedinstvenost djelovanja, koja se ogleda u tome što svaka radnja bilo koje komponente Tužilaštva pri vršenju prava i dužnosti utvrđenih zakonom, predstavlja radnju Tužilaštva;
c) Hijerarhijski odnos, koji podrazumijeva odgovornost svih uposlenika glavnom tužiocu i svojim rukovodiocima u sistemu odgovornosti koji proizlazi iz ovog Pravilnika i internih pravilnika.
Član 31a.
(Odsjek za terorizam)
Odsjek za terorizam Tužilaštva BiH bavi se procesuiranjem krivičnog djela terorizma i drugih srodnih krivičnih djela iz glave XVII Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH).
U Odsjeku za terorizam nalaze se sljedeće kategorije uposlenih:
a) Stručni saradnik - pravnik Obavlja sljedeće poslove:
- U skladu sa uputstvima tužioca pruža pomoć tužiocu pri izradi pravnih podnesaka;
- Izrađuje nacrte pravnih podnesaka (optužnice, žalbe, prijedlozi, naredbe i drugi akti);
- U skladu sa uputstvima tužioca pomaže tužiocu u radu obavljajući pravne poslove kao što su: pronalaženje propisa potrebnih za rad, analiza zakonskih propisa i prakse domaćih i međunarodnih sudova, bilješke sažetka predmeta;
- U skladu sa uputstvima tužioca vrši pripreme za glavni pretres i zajedno sa tužiocem prisustvuje glavnom pretresu;
- U skladu sa uputstvima tužioca koordinira aktivnosti agencija za provođenje zakona i drugih organa u toku vođenja istrage;
- Preduzima i druge potrebne radnje u toku vođenja istrage i sudjeluje u terenskim aktivnostima po nalogu tužioca;
- Po potrebi prisustvuje radnim sastancima i sjednicama kolegija;
- Postupajući u krivičnim predmetima izvršava i druge zadatke po nalogu tužioca, odnosno rukovodioca tužilačkog odjela i šefa odsjeka.
Uslovi za obavljanje poslova: visoka stručna sprema, prije reforme visokog obrazovanja stečeno zvanje diplomirani pravnik četverogodišnjim studijem na pravnom fakultetu ili po sistemu obrazovanja prema Bolonjskom procesu završen četverogodišnji studij na pravnom fakultetu i stečeno najmanje 240 ECTS bodova, položen pravosudni ispit, 2 (dvije) godine radnog iskustva na pravnim poslovima, sposobnost pisanja pravnih dokumenata, poznavanje rada na računaru, poželjno iskustvo u oblasti međunarodnog krivičnog prava i poznavanje engleskog jezika.
b) Stručni saradnik – istražilac
Obavlja sljedeće poslove:
- Sudjeluje u aktivnostima Tužilaštva BiH u segmentu otkrivanja i procesuiranja krivičnih djela;
- Priprema dokumente, izvještaje i smjernice za rad u oblasti otkrivanja krivičnih djela iz nadležnosti Tužilaštva BiH;
- Priprema i predlaže koncepte i metode vođenja istraga za konkretna krivična djela iz nadležnosti Tužilaštva BiH;
- Planira, organizuje i pruža drugu stručnu pomoć u istragama;
- U saradnji sa predmetnim tužiocem definiše resurse potrebne za vođenje istrage;
- Predlaže upotrebu istražnih radnji i načina dokazivanja i prikupljanja dokaza i provodi iste po nalogu tužioca;
- Analizira činjenice i prikupljene dokaze;
- Priprema izvještaje i druge potrebne akte;
- Koordinira aktivnosti agencija za provođenje zakona u toku vođenja istrage;
- Preduzima i druge potrebne radnje u toku vođenja istrage po zahtjevu i nalogu tužioca;
- Preduzima i izvršava posebne istražne radnje po nalogu glavnog tužioca.
Uslovi za obavljanje poslova: visoka stručna sprema, završen pravni fakultet, fakultet kriminalistike (dipl. kriminalista), fakultet sigurnosti, visoka policijska škola - smjer kriminalistika ili drugi srodan fakultet - smjer sigurnost, položen stručni upravni ispit, 3 (tri) godine radnog iskustva nakon sticanja tražene stručne spreme, sposobnost obavljanja zadataka obavještajne i istražne prirode, poznavanje rada na računaru, poželjno poznavanje engleskog jezika, vozačka dozvola B kategorije.
V. Dopustivost
20. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. Pravila Ustavnog suda.
21. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:
- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
22. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnijela je druga zamjenica predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, što znači da je zahtjev podnio ovlašteni subjekt u smislu člana VI/3.a) Ustava BiH.
VI. Meritum
23. Podnositeljica zahtjeva tvrdi da član 20. tačka g) ZKPBiH u dijelu koji glasi: "Pod ovlaštenim službenim osobama smatraju se i stručni saradnici odnosno istražitelji Tužilaštva BiH koji rade po ovlastima Tužioca" nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
24. Član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.
25. Ustavni sud najprije zapaža da se u prilog svojih tvrdnji podnositeljica zahtjeva, pored ostalog, pozvala i na Odluku Ustavnog suda broj U 6/16.
26. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj U 6/16 od 6. jula 2017. godine (vidi, dostupna na www.ustavnisud.ba), tumačeći član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, istakao:
20. "(...) Ustavni sud podsjeća da je članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine država Bosna i Hercegovina određena kao demokratska država koja funkcionira u skladu sa zakonom. Ustavni sud je nadležan i obavezan da u svakoj prilici djeluje kao zaštitnik Ustava Bosne i Hercegovine (član VI/3), što uključuje jedan od njegovih osnovnih principa - vladavinu prava iz navedene ustavne odredbe. Princip vladavine prava označava sistem političke vlasti zasnovan na tome da građani, ali i sami nosioci državne vlasti, poštuju ustav, zakone i druge propise. Nadalje, koncept vladavine prava nije ograničen samo na formalno poštovanje principa ustavnosti i zakonitosti, već zahtijeva da ustav i zakoni imaju određen kvalitet, primjeren demokratskom sistemu.
21. Ustavni sud dalje podsjeća na to da zahtjevi pravne sigurnosti i vladavine prava traže da pravna norma bude dostupna licima na koja se primjenjuje i da bude za njih predvidljiva, to jest dovoljno precizna da oni mogu stvarno i konkretno znati svoja prava i obaveze do stepena koji je razuman u datim okolnostima, kako bi se prema njima mogli ponašati. Kad se taj zahtjev ne poštuje, neodređene i neprecizne pravne norme otvaraju prostor arbitrarnom odlučivanju nadležnih tijela. U pravnom poretku zasnovanom na vladavini prava zakoni moraju biti opći i jednaki za sve, a zakonske posljedice trebaju biti izvjesne za one na koje će se zakon primjenjivati. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda u vezi s određivanjem autonomnog pojma zakona, iz kojeg slijedi pojašnjenje izraza 'zakon'. Prema praksi Evropskog suda, izraz 'zakon' ne odnosi se na puko postojanje zakona, već i na kvalitet zakona, zahtijevajući da on bude saglasan vladavini prava, a njegove norme u dovoljnoj mjeri precizne, jasne i predvidive (vidi Evropski sud,
Silver i drugi protiv Velike Britanije, presuda od 25. marta 1983. godine, st. 85-88;
Sunday Times protiv Velike Britanije, presuda od 26. aprila 1979. godine, st. 48. i 49;
Hasan i Chaush protiv Bugarske, presuda od 26. oktobra 2000. godine, stav 84). Zakon mora dati dovoljno jasan obim bilo kakvog diskrecionog prava koje se daje javnim vlastima, kao i način kako se ono izvršava (vidi Evropski sud,
Rotaru protiv Rumunije, presuda od 4. maja 2000. godine, st. 52-56;
Rekvenyi protiv Mađarske, presuda od 20. maja 1999. godine, stav 34)."
27. Imajući u vidu suštinu tvrdnji podnositeljice zahtjeva o povredi člana I/2. Ustava BiH: da je osporena odredba neodređena i neprecizna, a što, prema njenom mišljenju, za učinak ima delegiranje dijelova ovlaštenja zakonodavca na subjektivno rješavanje glavnom tužiocu, da osporena odredba ne zadovoljava kriterij "kvaliteta zakona" u smislu njegove preciznosti i jasnosti i otklanjanja arbitrarnosti u tumačenju. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se u ispitivanju konkretnog zahtjeva može rukovoditi stavovima iz prakse koji su citirani u gornjem dijelu obrazloženja.
28. Ustavni sud zapaža da je donošenjem ZKPBiH promovirano načelo akuzatornosti (član 16. ZKPBiH) prema kojem se krivični postupak može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu tužioca, te načelo legaliteta krivičnog gonjenja (član 17. ZKPBiH) prema kojem je tužilac dužan pokrenuti krivični postupak ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano. U skladu sa članom 35. ZKPBiH osnovno pravo i osnovna dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinioca krivičnih djela. Istim članom je, pored ostalog, određeno: da tužilac, odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo, preduzima potrebne mjere s ciljem njegovog otkrivanja i provođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih lica vezanim za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza; da tužilac provodi istragu; da tužilac podiže i zastupa optužnicu. U skladu sa članom 36. ZKPBiH tužilac sve radnje u postupku, za koje je zakonom ovlašten, preduzima sam ili posredstvom lica koja su na osnovu zakona obavezna da postupaju po njegovom zahtjevu u krivičnom postupku.
29. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je članom 20. ZKPBiH u tački j) definiran pojam "istrage" prema kojem ona obuhvaća aktivnosti koje su preduzeli tužilac ili ovlaštena službena lica u skladu s ovim zakonom, uključujući prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza.
30. Ovlaštenim službenim licima ZKPBiH u nizu odredbi povjerava provođenje određenih aktivnosti u istrazi, prije svega realizaciju pojedinih istražnih radnji (uviđaj, saslušanje svjedoka, pretresanje i dr.) i prikupljanje dokaza. Međutim, bez obzira na ovlaštenja koja su im posebnim zakonom dodijeljena unutar pojedinih organa (policijskih, carinskih, poreznih i sl.), te u vezi s tim prava i dužnosti u otkrivanju krivičnog djela, kada djeluju u istrazi, u svojstvu ovlaštenog službenog lica u smislu ZKPBiH, onda to mogu činiti samo uz prethodno obavještavanje i nadzor tužioca ili pod njegovim neposrednim rukovođenjem i u vezi s tim preduzimati mjere i radnje koje su određene ZKPBiH.
31. Slijedom navedenog, proizlazi da je odnos tužioca i ovlaštenih službenih lica hijerarhijski, u kojem je tužilac nadređeni organ koji rukovodi istragom prema odredbama ZKPBiH, dok ovlaštena službena lica postupaju po njegovom nalogu. Stoga, iako u članu 20. tačka g) ZKPBiH kao ovlaštena službena lica označava lica koja imaju odgovarajuća ovlaštenja koja su im dodijeljena posebnim zakonima unutar različitih policijskih tijela, te poreznih i carinskih tijela, preduzimanje bilo koje od istražnih radnji ZKPBiH ne povjerava samo jednoj ili nekoj od konkretno pobrojanih kategorija, već dosljedno koristi termin ovlašteno službeno lice. U tom smislu, činjenica da je osporenim dijelom člana 20. tačka g) ZKPBiH svojstvo ovlaštenog službenog lica u smislu ZKPBiH dodijeljeno i stručnim saradnicima i istražiocima koji djeluju po ovlaštenju tužioca, sama po sebi ne čini ovu odredbu neodređenom i nepreciznom, kako tvrdi podnositeljica zahtjeva. Naime, sve kategorije lica kojim je dodijeljeno svojstvo ovlaštenog službenog lica u smislu ZKPBiH, bez obzira da li su im posebnim zakonima dodijeljena odgovarajuća ovlaštenja (uključujući i svojstvo ovlaštenog službenog lica u smislu konkretnog posebnog zakona), u krivičnom postupku svojstvo ovlaštenog službenog lica imaju na osnovu ZKPBiH i ono se odnosi samo na radnje i postupke određene ZKPBiH, a koje mogu preduzimati uz prethodno obavještavanje i nadzor tužioca ili pod njegovim neposrednim rukovođenjem.
32. Imajući u vidu da tužilac sve radnje u postupku, za koje je zakonom ovlašten, preduzima sam ili posredstvom lica koja su na osnovu zakona obavezna da postupaju po njegovom zahtjevu, suprotno tvrdnji podnositeljice zahtjeva, ne može se zaključiti da osporeni dio člana 20. tačka g) ZKPBiH tužiocu ostavlja mogućnost da ga arbitrarno tumači na način da ovlaštenja koja su njemu zakonom dodijeljena prenosi na stručne saradnike i istražioce koji rade po njegovim ovlaštenjima kao ovlaštena službena lica u smislu ZKPBiH.
33. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je Tužilaštvo BiH osnovano Zakonom o Tužilaštvu BiH kao samostalni organ kako bi se osiguralo efikasno ostvarivanje nadležnosti države Bosne i Hercegovine i poštovanje ljudskih prava i zakonitosti na njenoj teritoriji. Poslovi Tužilaštva BiH vrše se u skladu s Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine, a obavljaju ih glavni tužilac, tri zamjenika glavnog tužioca i određeni broj tužilaca. Glavni tužilac predstavlja Tužilaštvo i rukovodi njegovim radom. Pravilnikom Tužilaštva BiH se, kako je to izričito navedeno u članu 14. stav 1. Zakona o Tužilaštvu BiH, "između ostalog", regulira organizacija Tužilaštva, broj administrativno-tehničkog osoblja i uvjeti za obavljanje tih poslova. Pravilnik donosi glavni tužilac uz odobrenje Kolegija tužilaca i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Najzad, Tužilaštvo ima sekretara i drugo osoblje odgovorno za stručne, administrativne i tehničke poslove, te registrara.
34. Iz naprijed citiranih odredbi proizlazi da se Zakonom o Tužilaštvu BiH u prvom redu štiti institucionalna nezavisnost Tužilaštva BiH. Nadalje, citiranim zakonom je promovirana hijerarhijska struktura unutar samog Tužilaštva BiH na čijem čelu je glavni tužilac, koja je u službi osiguranja organizacione kontrole i rukovođenja Tužilaštvom BiH. U tom smislu, zakonom je i propisano da se Pravilnikom koji donosi glavni tužilac (uz potrebna odobrenja), "između ostalog", regulira organizacija Tužilaštva i broj stručnog, te administrativno-tehničkog osoblja, odnosno uvažavajući institucionalnu nezavisnost i hijerarhijsku strukturu, zakonodavac se nije opredijelio i za iscrpnu listu pitanja koja Pravilnikom trebaju biti regulirana. Slijedom navedenog, ne može se prihvatiti osnovanom tvrdnja podnositeljice zahtjeva da osporeni dio člana 20. tačka g) ZKPBiH za učinak ima delegiranje dijelova ovlaštenja zakonodavca na subjektivno rješavanje glavnom tužiocu.
35. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da se u Preporuci Rec (2000) 19 Vijeća ministara državama članicama o ulozi javnog tužilaštva u krivično-pravnom sistemu
2 među mjerama kojim se osigurava da javni tužioci mogu da vrše svoju dužnost, pored ostalog, navodi (tačka 8): "Da bi se pružio bolji odgovor na novonastupajuće oblike kriminala, posebno organiziranog kriminala (...) potrebno je razvijati timove specijalista, uključujući multidisciplinarne timove čija je uloga da pomažu javnim tužiocima u izvršavanju njihovih dužnosti." Explanatory Memorandum, koji čini sastavni dio Preporuke, u ovom dijelu pojašnjava (tačka 8) da svi tužioci moraju biti dobro upoznati s većinom zakonodavstva, odnosno da moraju biti "generalisti", a ne "specijalisti", ali da razlozi efikasnosti nalažu specijalizaciju posebno u tehničkim oblastima (kao što su, naprimjer poslovne aktivnosti i finansijski kriminal) ili potpadaju pod kategorije organiziranog kriminala velikog obima. Stoga se, kao jedan od načina specijalizacije koju treba ohrabrivati, preporučuje formiranje multidisciplinarnih timova čiji članovi imaju različita znanja i vještine. Najzad, ukazano je da je objedinjavanje eksperata u jedan tim od suštinskog značaja za operativnu efikasnost sistema.
36. Ustavni sud zapaža da je Odlukom visokog predstavnika od 9. jula 2007. godine ZKPBiH izmijenjen i u članu 20. tačka g), upravo u dijelu koji podnositeljica zahtjeva osporava, tj. da se pod ovlaštenim službenim licima smatraju i stručni saradnici odnosno istražioci Tužilaštva BiH koji rade po ovlaštenju tužioca. Iz citirane odluke proizlazi da je visoki predstavnik, opredjeljujući se za ovakvo rješenje, pored ostalog, imao u vidu "(...) učinjene napore na ostvarivanju osnažene strategije za reformu pravosuđa kako bi se ojačala vladavina prava u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima (...)", te "da je sposobnost tužilaštava da provode istrage širokog raspona ugrožena činjenicom da stručnjaci ne mogu provoditi istražne radnje u službenom svojstvu".
37. Ustavni sud zapaža da se u jedan od indikatora institucionalne nezavisnosti tužilaštva ubrajaju i ovlaštenja koja su glavnom tužiocu dodijeljena u upravljanju ljudskim resursima, tj. osobljem tužilaštva koji nisu tužioci (imenovanje, raspoređivanje, djelokrug rada i sl.). U skladu sa zakonskim ovlaštenjima koja ima, glavni tužilac je, uz potrebna odobrenja Kolegija tužilaca i Visokog sudskog tužilačkog vijeća BiH, donio Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Tužilaštva BiH ("Službeni glasnik BiH", br. 29/14 i 56/15). Navedenim pravilnikom su, pored ostalog, regulirani opis poslova i uvjeti za njihovo obavljanje i za istražioce i za stručne saradnike kao osoblje odgovorno za stručne poslove koje, prema Zakonu o Tužilaštvu BiH, uz osoblje odgovorno za administrativne i tehničke poslove, Tužilaštvo BiH može imati. Stoga se ne može prihvatiti tvrdnja podnositeljice zahtjeva da samo zbog činjenice da Zakon o Tužilaštvu BiH izričito ne navodi stručne saradnike i istražioce kao osoblje odgovorno za stručne poslove ne predviđa i mogućnost njihovog zapošljavanja. Ovo tim prije što Zakon o Tužilaštvu BiH, u odnosu na osoblje Tužilaštva BiH koje nisu tužioci, jedino određuje da Tužilaštvo BiH ima sekretara, te registrara. Najzad, iz navedenog proizlazi, a suprotno tvrdnjama podnositeljice zahtjeva, da istražiocima i stručnim saradnicima kao osoblju odgovornom za stručne, poslove, glavni tužilac, donoseći Pravilnik u kojem je propisan opis njihovih poslova, nije dodijelio i svojstvo ovlaštenog službenog lica, odnosno da ove kategorije to svojstvo imaju jedino u smislu ZKPBiH i u odnosu na radnje i postupke određene ZKPBiH, a koje, kao i ostale kategorije ovlaštenih službenih lica iz člana 20. tačka g) ZKPBiH, mogu preduzimati uz prethodno obavještavanje i nadzor tužioca ili pod njegovim neposrednim rukovođenjem.
38. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da član 20. tačka g) ZKPBiH u osporenom dijelu koji glasi: "Pod ovlaštenim službenim osobama smatraju se i stručni saradnici odnosno istražitelji Tužilaštva BiH koji rade po ovlastima Tužioca" zadovoljava kriterij "kvaliteta zakona" u smislu da je u dovoljnoj mjeri precizan, jasan i predvidiv, a zbog čega ne ostavlja prostor za arbitrarno tumačenje i eventualne zloupotrebe.
39. Ustavni sud zaključuje da je član 20. tačka g) ZKPBiH u dijelu koji glasi: "Pod ovlaštenim službenim osobama smatraju se i stručni saradnici odnosno istražitelji Tužilaštva BiH koji rade po ovlastima Tužioca" u skladu s načelom vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
VII. Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da je član 20. tačka g) ZKPBiH u dijelu koji glasi: "Pod ovlaštenim službenim osobama smatraju se i stručni saradnici odnosno istražitelji Tužilaštva BiH koji rade po ovlastima Tužioca" u skladu s načelom vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.