Službeni glasnik BiH, broj 99/14

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 17/14, rješavajući zahtjev Željka Komšića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. alineja b) i člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Tudor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Constance Grewe, sutkinja Mirsad Ćeman, sudija Margarita Caca-Nikolovska, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. septembra 2014. godine, donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se zahtjev Željka Komšića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti člana 3. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 41/13).

Utvrđuje se da je član 3. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 41/13) u skladu s čl. I/2, II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, te članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Željko Komšić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva), podnio je 19. juna 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 3. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 41/13, u daljnjem tekstu: osporeni član 3. Zakona).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Predstavničkog doma i Doma naroda, zatraženo je 7. jula 2014. godine da dostave odgovore na zahtjev.

3. Predstavnički dom i Dom naroda nisu dostavili odgovor na zahtjev.

III. Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

4. Podnositelj zahtjeva je naveo da osporeni član 3. Zakona nije u skladu s odredbama člana II/3.e) i k) i odredbama člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno da je protivan pravu na jednakost pred zakonom i da diskriminira građane unutar kategorije sa svojstvom vojnog osiguranika i kategorije pripadnika oružanih snaga. Osim toga, navedeni član je protivan pravu na mirno uživanje imovine i vodi ugrožavanju principa pravne sigurnosti građana izražen kroz zabranu retroaktivne primjene propisa i poštivanje postojanosti okončanog postupka.

5. Obrazlažući stav u pogledu postojanja diskriminacije podnositelj zahtjeva je ukazao da su osobe iz osporenog člana 3. Zakona ostvarile penziju na osnovu Uredbe o povoljnijim uvjetima za stjecanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Uredbe o stjecanju prava na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima pripadnika Vojske Federacije Bosne i Hercegovine i državnih službenika i namještenika ranijeg Federalnog ministarstva odbrane. Njihovo pravo na penziju je potvrđeno Zakonom o potvrđivanju prava na prijevremenu starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima (u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju). Međutim, osporeni član 3. Zakona predviđa da će se ovim osobama vršiti ponovni obračun penzija, a svim ostalim korisnicima prava na penziju ostvarenu po povoljnijim uvjetima sa svojstvom vojnog osiguranika i svim ostalim građanima neće se vršiti ponovni obračun penzija. Na primjer pravo na penzionisanje pod povoljnijim uvjetima, osim osoba iz osporenog člana 3. Zakona, imaju vojni osiguranici koji su penziju ostvarili, ili oni koji penziju još uvijek mogu ostvariti i na osnovu drugih propisa kao što je Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika, Zakon o službi u Armiji Republike Bosne i Hercegovine, Zakon o službi u oružanim snagama Bosne i Hercegovine, Zakon o službi u vojsci Federacije Bosne i Hercegovine i Zakon o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica. (Podnositelj zahtjeva je citirao odredbe navedenih zakona kojim su propisani povoljniji uvjeti za stjecanje penzije - godine starosti, odnosno godine staža). Dakle, nesporno je da su uvjeti pod kojim vojni osiguranici mogu steći starosnu penziju povoljniji u odnosu na opće propise iz penzijskog i invalidskog osiguranja. Osporenim članom 3. Zakona vrši se povreda prava na jednakost pred zakonom i diskriminacija korisnika prava na penziju iz osporenog člana 3. Zakona (korisnici prava po Zakonu o potvrđivanju) u odnosu na korisnike prava na penziju koji su pravo na penziju stekli u smislu navedenih zakona, jer će se samo osobama iz osporenog člana 3. Zakona vršiti ponovni obračun penzije. Podnositelj zahtjeva je dalje naveo da je javni interes zakona, definiran u članu 1. Zakona, osiguranje jedinstvenog načina ostvarivanja i korištenja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja bivših pripadnika oružanih snaga po povoljnijim uvjetima. Međutim, u ostvarivanju tog javnog interesa moraju se poštovati temeljna ljudska prava svih osoba koje su u istoj ili sličnoj poziciji, odnosno mora postojati isti odnos prema svim korisnicima prava na penziju ostvarenu po povoljnijim uvjetima u odnosu na opći propis, tj. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju. Osporenim članom 3. Zakona osobe koje su penziju stekle u smislu Zakona o potvrđivanju stavljene su u nepovoljniji položaj i bez razumnog opravdanja se različito tretiraju. Zbog navedenog se krše član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

6. Nadalje, podnositelj zahtjeva je ukazao da u imovinsko pravo nesporno spada i penzija, a osporenim članom 3. Zakona je izvršeno miješanje javne vlasti u to pravo. Legitimni cilj je definiran kao poboljšanje socijalne pravde u zajednici (jedinstven način korištenja i ostvarivanja prava na povoljnije penzionisanje), međutim odabrana mjera za ostvarivanje tog cilja ne zadovoljava princip proporcionalnosti. Tako teret postizanja socijalne pravde snose samo korisnici prava na penziju ostvarenu po Zakonu o potvrđivanju koji su i sami ugrožena kategorija. Osim toga, u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju sredstva za ostvarivanje prava na penziju vojnih osiguranika osiguravaju se iz doprinosa na plaće vojnih osiguranika i obračun penzije uvjetovan je iznosom novčanih sredstava uplaćenih iz plaća osiguranika u fond penzijskog i invalidskog osiguranja koja također predstavljaju imovinu.

7. Podnositelj zahtjeva je dalje naveo da osporeni član 3. Zakona krši princip pravne sigurnosti, jer predstavlja sredstvo kojim se mijenjaju upravni akti nakon njihove konačnosti i pravomoćnosti, što u skladu s načelom zakonitosti stvara nesigurnost u procesu primjene prava. Naime, ponovnim utvrđivanjem prava na penziju ostvarenu na osnovu konačnog i pravomoćnog akta čini se povreda postulata pravne sigurnosti, odnosno pravila ne bis in idem. Poštivanje principa pravne sigurnosti uvjetuje retroaktivna ograničenja i ukidanje prava principom proporcionalnosti s javnim interesom. Princip pravne sigurnosti, odnosno postojanosti okončanog postupka ne dopušta retroaktivno ukidanje, u skladu sa zakonom, stečenih prava.

IV. Relevantni propisi

8. U Zakonu o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 41/13) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Ovim zakonom se na jedinstven način propisuje korištenje i ostvarivanje prava na prijevremeno povoljnije penzionisanje (u daljnjem tekstu: povoljnije penzionisanje) bivših pripadnika Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH, HVO, HOS, MUP-a RBiH i Odjela za unutarnje poslove/MUP-a HZHB), osnovica, obračun, isplata, ponovni obračun i postupak za ostvarivanje prava na penziju, osiguravanje sredstava i druga pitanja.

II. KORISNICI KOJI SU VEĆ OSTVARILI PRAVO NA POVOLJNU PENZIJU

Član 3.

(1) Korisnici prava na penziju prema Zakonu o potvrđivanju prava na prijevremenu starosnu penziju ostvarenu pod povoljnijim uvjetima ("Službene novine Federacije BiH",

br. 42/11 i 37/12) zadržavaju pravo na penziju i nastavlja im se isplata penzije do isteka roka iz člana 11. ovog zakona.

(2) Korisnicima penzija iz stava (1) ovog člana ponovno će se preračunati penzija na način i po postupku utvrđenim ovim zakonom.

Član 11. stav

(1) Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje dužan je u roku 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, prema službenoj dužnosti, provesti postupak i donijeti nova rješenja korisnicima prava na povoljniju penziju iz člana 3. ovog zakona nad kojim je okončan postupak kontrole u skladu sa Zakonom o kontroli zakonitosti korištenja prava iz boračko-invalidske zaštite ("Službene novine Federacije BiH", broj 82/09). Za korisnike iz člana 3. ovog zakona nad kojim nije okončan postupak kontrole u skladu sa Zakonom o kontroli zakonitosti korištenja prava iz boračko-invalidske zaštite, Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje u istom roku donijet će privremena rješenja do okončanja postupka kontrole zakonitosti. Po okončanju kontrole zakonitosti i za ova lica Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje izdat će rješenja u skladu sa ovim zakonom.

Član 16. stav 1.

(1) Za korisnike penzija koji u skladu sa ovim zakonom ostvare pravo na povoljniju penziju isplata penzija će se finansirati u omjeru 50% iz sredstava podračuna na osnovu člana 126. Zakona o PIO, a 50% iz budžeta Federacije Bosne i Hercegovine sve dok korisnik penzije ne ispuni uvjete za starosnu penziju prema Zakonu o PIO, a nakon čega će se refundirati iz budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: budžet Federacije BiH) samo razlika između iznosa penzije koja se isplaćuje i penzije obračunate prema Zakonu o PIO.

9. U Zakonu o potvrđivanju prava na prijevremenu starosnu penziju ostvarenu pod povoljnijim uvjetima ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/11 i 37/12) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se potvrđivanje ostvarenog prava na prijevremenu starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima za korisnike koji su to pravo ostvarili prema uredbama Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o povoljnijem umirovljenju, kao i izuzetno ostvarivanje prava na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima, način njihovog finansiranja i druga pitanja.

V. Dopustivost

10. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne Hercegovine.

11. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:

- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.

12. U konkretnom slučaju, u smislu navedenih odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, nesporno je da je Ustavni sud nadležan za odlučivanje o ustavnosti entitetskih zakona odnosno odredaba entitetskih zakona, konkretno osporenog člana 3. Zakona. Osim toga, nesporno je i da je predmetni zahtjev podnio ovlašteni podnositelj. Ustavni sud je imao u vidu da je Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud FBiH) izvršio, između ostalog, ocjenu ustavnosti osporenog člana 3. Zakona, odnosno da je Ustavni sud FBiH donio Presudu broj U-29/13 (vidi: Ustavni sud FBiH, Presuda broj 29/13 od 29. januara 2014. godine, objavljena u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" broj 23/14). Dakle, Ustavni sud FBiH je u tom postupku odlučio o zahtjevu ovlaštenog podnositelja pred Ustavnim sudom FBiH i osporenom članu 3. Zakona u odnosu na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, međutim navedeno ni u kojem slučaju ne znači da je o zahtjevu odlučeno u odnosu na Ustav Bosne i Hercegovine.

13. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv, zato što ga je podnio ovlašteni subjekt, te da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 19. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv.

VI. Meritum

14. Podnositelj zahtjeva tvrdi da je osporeni član 3. Zakona protivan pravu na jednakost pred zakonom, zabrani diskriminacije, pravu na mirno uživanje imovine i principu pravne sigurnosti zbog čega nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine.

a) Ustavnost osporenog člana 3. Zakona u odnosu na diskriminaciju

15. Dakle, podnositelj zahtjeva tvrdi da je osporeni član 3. Zakona diskriminatoran zato što osobe koje su penziju stekle u smislu Zakona o potvrđivanju stavlja u nepovoljniji položaj i bez razumnog opravdanja u odnosu na ostale vojne osiguranike i pripadnike oružanih snaga koji su penziju ostvarili ili mogu ostvariti po drugim zakonima koji također propisuju povoljnije penzionisanje.

16. Ustavni sud podsjeća da prema praksi Ustavnog suda, zasnovanoj na praksi Evropskog suda, diskriminacija nastupa ako se osoba ili grupa osoba koje se nalaze u analognoj situaciji različito tretiraju i ako ne postoji objektivno i razumno opravdanje za takav tretman (vidi Evropski sud za ljudska prava, Belgijski jezični slučaj, presuda od 9. februara 1967. godine, serija A broj 6, stav 10). Pri tome je nevažno je li diskriminacija posljedica različitog zakonskog tretmana, ili primjene samog zakona (vidi Evropski sud za ljudska prava, Irska protiv Velike Britanije, presuda od 18. januara 1978. godine, serija A broj 25, stav 226).

17. Za podnositelja zahtjeva je sporno to što se jedino za osobe koje su penziju ostvarile po uredbama odnosno Zakonu o potvrđivanju, predviđa ponovni obračun penzija, dok za sve ostale vojne osiguranike i pripadnike oružanih snaga koji su penziju ostvarili ili mogu ostvariti po drugim zakonima, koji također propisuju povoljnije penzionisanje, nije predviđen ponovni obračun penzije. U tome smislu je podnositelj zahtjeva ukazao na Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika, Zakon o službi u Armiji Republike Bosne i Hercegovine, Zakon o službi u oružanim snagama Bosne i Hercegovine, Zakon o službi u vojsci Federacije Bosne i Hercegovine, te Zakon o pravima demobiliziranih branitelja i članova njihovih porodica. Zbog toga je, prema navodima podnositelja zahtjeva, osporeni član 3. Zakona diskriminatoran.

18. Ustavni sud prije svega primjećuje da je prema zahtjevima međunarodne zajednice, u cilju ulaska Bosne i Hercegovine u Euroatlantske integracije, u oblasti odbrane vršen proces reforme u okviru kojeg je vršeno i smanjenje brojčanog stanja uposlenih. U tome smislu Federacija Bosne i Hercegovine je u više navrata donosila uredbe o povoljnijem penzionisanju. U uredbi je navedeno: "Ovom uredbom privremeno se uređuje pravo na starosnu penziju za vojne osiguranike Vojske Federacije BiH... do donošenja odgovarajućeg zakona... Vojni osiguranici koji se po potrebi službe otpuštaju iz vojne službe, zbog racionalizacije i smanjenja brojčanog stanja Vojske Federacije Bosne i Hercegovine... kao vojni osiguranici stječu pravo na starosnu penziju..." Ustavni sud uočava da iz navedenoga slijedi da je jedan od načina ublažavanja posljedica racionalizacije uposlenih u oblasti odbrane bilo i njihovo povoljnije penzionisanje. Ustavni sud dalje nalazi da je Ustavni sud FBiH vršio ocjenu ustavnosti jedne od uredbi, te je zaključio da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine koja je donijela uredbu prekoračila svoju Ustavom utvrđenu nadležnost, jer je regulirala materiju koja je u nadležnosti Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud dalje nalazi da je nakon toga u toj oblasti donesen Zakon o potvrđivanju kojim su samo potvrđena ostvarena prava na prijevremenu starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima za korisnike koji su to pravo ostvarili prema uredbama. Nakon Zakona o potvrđivanju donesen je Zakon koji je u članu 1. propisao da se ovim Zakonom na jedinstven način propisuje korištenje i ostvarivanje prava na prijevremeno povoljnije penzionisanje. Osporenim članom 3. Zakona je propisano da korisnici prava na penziju prema Zakonu o potvrđivanju zadržavaju pravo na penziju, s tim da će im se ponovno preračunati penzija na način kako propisuje zakon. Osim toga, Zakon je u članu 4. "uveo" i mogućnost ostvarivanja prava na povoljnije penzionisanje i propisao uvjete. Daljnjim odredbama Zakona je propisana osnovica i način obračuna penzija, te način finansiranja.

19. Podnositelj zahtjeva tvrdi kako je samo za osobe koje su umirovljene prema uredbama, odnosno Zakonu o potvrđivanju, predviđen ponovni obračun penzija, dok za sve ostale vojne osiguranike i pripadnike oružanih snaga, koji su penziju ostvarili ili ostvaruju u smislu drugih zakona, to nije predviđeno. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava kako prema stavovima Evropskog suda zakonodavac uživa "polje slobodne procjene" (engl. margin of appreciation) kod procjenjivanja o tome postoje li ili ne postoje razlike u inače sličnim situacijama kojima bi se mogao opravdati različit zakonski tretman, odnosno, po pravilu, poštuje se izbor zakonodavne politike države ugovornice, osim ako je bez razumne osnove. Različito uređenje prava i obaveza smatrat će se diskriminatornim samo ako propisano razlikovanje nema objektivnog i razumnog opravdanja. Ustavni sud je u više svojih ranijih odluka iznio stav da zakonodavac uživa polje slobodne procjene posebno u odnosu na opće mjere socijalne politike.

20. Ustavni sud ponovno konstatira da donositelj Zakona nije dostavio odgovor na predmetni zahtjev. Međutim, Ustavni sud uzima u obzir razloge koje je donositelj Zakona naveo u postupku ocjene ustavnosti tog zakona pred Ustavnim sudom FBiH. U tom postupku donositelj Zakona je, kako je navedeno u naprijed citiranoj Odluci Ustavnog suda FBiH broj 29/13, u dijelu Bitni navodi odgovora na zahtjev istakao: "Ukazuje na izvanrednu prirodu zakonskog prava s akcentom 'na prijevremeno i povoljnije', i izraz je nastojanja da se omogući uspostava veće socijalne ravnopravnosti, ujednače prava, eliminira moguća diskriminacija, te postigne veća pravna sigurnost za kategoriju branitelja. Obrazlaže, da podnositelji zahtjeva neutemeljeno tvrde da novo zakonsko utvrđenje 'socijalnih prava', krši načelo 'pravne sigurnosti'... osporeni Zakon ne lišava prava na prijevremenu i povoljniju penziju osoba koje su ga već ostvarile, već samo ograničava ova prava na visinu penzije koja je moguća u skladu s trenutnim fiskalnim mogućnostima Federacije Bosne i Hercegovine. Svim navedenim kategorijama iz osporenog Zakona... jamči se, kao i svim drugim građanima u Bosni i Hercegovini minimalna penzija koja ne može biti niža od najniže zajamčene penzije prema Zakonu o MIO, te ujednačavanja penzije u odnosu na redovne penzije građana. Osporeni zakon uklapa se u fiskalne mogućnosti Federacije Bosne i Hercegovine, fiskalno je održiv i osigurava stabilnost redovnog penzijskog fonda... Nadalje ističe, da nema sumnje da se javno pravo na prijevremenu i povoljniju penziju može tretirati kao 'imovina', s tim da zakonodavac ima pravo, između ostalog, nadziranja u smislu ograničavanja korištenja imovine u skladu s javnim interesom, koje mora biti 'zakonito', i ispunjavati standarde 'proporcionalnosti'. Nema sumnje, ističe protivna strana, da predmetno 'ograničenje' prava na prijevremenu i povoljniju penziju učesnika domovinskog rata jeste 'zakonito', što jasno propisuje prava ove kategorije stanovništva, na poseban postupak ponovnog ostvarivanja prava i materijalno pravni sadržaj prava, te da mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti, u skladu s procjenom ekonomske i socijalne politike društva u općem interesu stanovništva...."

21. Ustavni sud nalazi da je Zakon za grupu osoba koje su prijevremeno penzionisane po povoljnijim uvjetima, a koje su otpuštene zbog racionalizacije i smanjenja brojčanog stanja u oblasti odbrane, propisao da te osobe zadržavaju pravo na penziju, ali da će im se vršiti ponovni obračun penzije. Osim toga, zakonodavac je propisao i mogućnost stjecanja penzije za određene kategorije. Dakle, Zakon se odnosi na ranije penzionisane osobe po uredbama i osobe koje u smislu Zakona mogu steći penziju. Ustavni sud uočava da je prema navodima odgovora na zahtjev u postupku pred Ustavnim sudom FBiH ratio Zakona bio nastojanje da se omogući uspostava veće socijalne ravnopravnosti, ujednačavanje prava, eliminiranje moguće diskriminacije, te postizanje veće pravne sigurnosti za kategoriju branitelja.

22. Ustavni sud dalje nalazi da se radi o Zakonu iz oblasti penzijskog osiguranja. Ustavni sud podsjeća da pojedinačna penzija zasnovana na sistemu doprinosa nije stalna kategorija, nego da zavisi od prikupljenih, odnosno raspoloživih sredstava u fondovima entitetā, konkretno fonda Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud dalje podsjeća da je socijalna politika, odnosno reguliranje oblasti penzijskog osiguranja, u nadležnosti entiteta. Federacija Bosne i Hercegovine nesporno je nadležna za donošenje Zakona i ne postoje ustavna ograničenja u pogledu uređivanja socijalne politike, pa tako i u uređivanju oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, osim u slučaju različitog reguliranja bez objektivnog i razumnog opravdanja. U tome je smislu nesporno i pravo Federacije Bosne i Hercegovine da vrši ponovni obračun penzija za određenu grupu penzionera, odnosno da grupi s posebnim specifičnostima navedenim u prethodnom dijelu odluke, čije pravo na penziju nije bilo zakonski regulirano, ograniči iznos penzija. Međutim, postoji li za ponovni obračun penzija objektivno i razumno opravdanje? Iz citirane odluke Ustavnog suda FBiH, iz dijela navoda odgovora na zahtjev slijedi da je Zakonom propisan ponovni obračun penzija u iznosima koji su u skladu s trenutnim fiskalnim mogućnostima Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno da je Zakon fiskalno održiv i da osigurava stabilnost redovnog penzijskog fonda. Ustavni sud nema razloga sumnjati u navedeni stav donositelja Zakona. Osim toga, zakonodavac je propisao i mogućnost stjecanja prava na penziju. Zbog navedenoga je potpuno razuman stav da se Zakonom nastojalo omogućiti uspostavljanje veće socijalne ravnopravnosti, ujednačiti prava, eliminirati moguće diskriminacije, te postići veća pravna sigurnost za kategoriju branitelja, tj. jednako tretiranje svih na koje se Zakon odnosi. Ustavni sud posebno podvlači kako nije prihvatljivo isticanje prigovora o diskriminaciji bez obrazloženja osnova diskriminacije, tj. svojstva (rasa, boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje) po kojem su penzionisane osobe sa svim naprijed navedenim specifičnostima diskriminirane. Osim toga, Zakon nije regulirao kategoriju vojnih osiguranika koji penziju ostvaruju ili su ostvarili u smislu drugih zakona. Imajuću u vidu sve navedeno, Ustavni sud nalazi da su neosnovani navodi podnositelja o diskriminaciji osporenog člana 3. Zakona.

23. U skladu s navedenim Ustavni sud zaključuje kako osporeni član 3. Zakona nije protivan članu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članu 14. Evropske konvencije, u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije, te članu 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

b) Ustavnost osporenog člana 3. Zakona u odnosu na pravo na imovinu

24. Podnositelj zahtjeva tvrdi kako je osporeni član 3. Zakona neustavan zato što teret postizanja socijalne pravde snose samo korisnici prava na penziju ostvarenu po Zakonu o potvrđivanju koji su i sami ugrožena kategorija, a sredstva za penziju se ostvaruju iz doprinosa na plaće vojnih osiguranika.

25. Ustavni sud ističe da, kada nacionalno zakonodavstvo predviđa pravo na socijalno davanje zasnovano na sistemu doprinosa, onda se pravo proizašlo iz plaćanja doprinosa može smatrati imovinom i u smislu Ustava Bosne i Hercegovine i u smislu člana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud ponavlja kako je Federacija Bosne i Hercegovine nesporno nadležna za donošenje Zakona i kako ne postoje ustavna ograničenja u pogledu uređivanja socijalne politike, pa tako i u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja. S tim u vezi Federacija Bosne i Hercegovine ima ovlaštenja mijenjati zakonsko uređenje penzijskog sistema radi njegovog prilagođavanja promjenama u privredi, te stabiliziranja penzijskog sistema. Proizlazi kako visina penzije ima karakter javnopravnog davanja koje je podložno promjenama u privredi. Zbog navedenog pravo na penziju ne uključuje pravo na određeni iznos penzije. Zatim, Ustavni sud je konstatirao da nema razloga sumnjati u stav donositelja Zakona da je Zakon fiskalno održiv i da osigurava stabilnost redovnog penzijskog fonda. Osim toga u osiguranju sredstava za isplatu penzija u omjeru od 50% sudjeluje Federacija Bosne i Hercegovine, a 50% se osigurava iz doprinosa. Proizlazi da osporena zakonska mjera ima legitimni cilj. Ponovni obračun penzija kao osporena zakonska mjera srazmjerna je legitimnom cilju. Potom, Ustavni su će dati ocjenu stavlja li navedena mjera prekomjerni teret na one penzionisane osobe na koje se odnosi. Podnositelj zahtjeva tvrdi da su ponovnim obračunom penzija "pogođeni" korisnici prava na penziju ostvarenu po Zakonu o potvrđivanju koji su i sami ugrožena kategorija. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na stav Evropskog suda, da ukupan iznos novčanih primitaka pojedinca (naprimjer, penzije), zajedno sa svim povlasticama i olakšicama koje osoba uživa, može - zbog svoje nedovoljnosti - u posebnim okolnostima nekog konkretnog slučaja otvoriti pitanje nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja u smislu člana 3. Konvencije, ako taj iznos, dostupan osobi, ne bi bio dovoljan da je zaštiti od "narušavanja fizičkog ili mentalnog zdravlja" ili od "degradacije nesaglasne s ljudskim dostojanstvom" do mjere dovoljno ozbiljne da bi mogla potpasti unutar okvira člana 3. Konvencije (str. 6-7. odluke Antonina Dmitriyevna Budina protiv Rusije (18. juna 2009, zahtjev br. 45603/05); usp. i odluku u predmetu Aleksandra Larioshina protiv Rusije, 23. aprila 2002, zahtjev broj 56869/00, str. 4, te presudu u predmetu Kutepov i Anikeyenko protiv Rusije 25. oktobra 2005, zahtjev br. 68029/01, §§ 61-63). Iz navedenog slijedi da je nužna pretpostavka konkretizacija osporenog člana 3. Zakona na svaki pojedinačni slučaj u posebnom postupku obračuna penzija za svakog korisnika penzije. Zbog toga prigovor o ugroženosti osoba kojima će se vršiti ponovni obračun penzija, odnosno ocjenu o tome može li se ponovni obračun penzije smatrati zlostavljanjem u svakom pojedinačnom slučaju moguće je isticati, odnosno dati jedino u apelacionom postupku, a nikako u postupku apstraktne kontrole ustavnosti. Zbog navedenog Ustavni sud ne nalazi da bi primjena osporenog člana 3. Zakona značila generalnо prekomjerni teret za one na koje se odnosi.

26. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporeni član 3. Zakona nije protivan članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

c) Ustavnost osporenog člana 3. Zakona u odnosu na princip pravne sigurnosti

27. Podnositelj zahtjeva tvrdi da je osporeni član 3. Zakona protivan principu pravne sigurnosti, jer dopušta retroaktivno ukidanje u skladu sa zakonom stečenih prava.

28. Ustavni sud podsjeća da princip pravne sigurnosti podrazumijeva i zabranu arbitrarnosti u odlučivanju i postupanju svih organa vlasti koji moraju djelovati isključivo u skladu sa zakonom i u okviru ovlaštenja koja su im zakonom dodijeljena, te postojanje institucionalnih garancija u tom pravcu. Ustavni sud ističe da zakonodavac radi prilagođavanja promijenjenim privrednim i socijalnim prilikama u zemlji ili radi stvaranja pretpostavki za dugoročno održiv penzijski sistem ima ovlaštenja mijenjati zakonsko uređenje sistema penzijskog osiguranja zasnovanog na sistemu doprinosa. Međutim, Ustavni sud smatra da je obaveza zakonodavca da pri redefiniranju prava iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja ne naruši suštinu prava na penziju, pri čemu nove zakonske mjere ne smiju biti diskriminatorne. U konkretnom slučaju Ustavni sud uočava kako je osporenim članom 3. Zakona propisano da korisnici prava na penziju prema Zakonu o potvrđivanju zadržavaju pravo na penziju, s tim da će im se ponovno preračunati penzija. Dakle, niti u jednom dijelu osporeni član 3. Zakona nije doveo u pitanje pravo na penziju. Iz navedenoga slijedi da podnositelj zahtjeva pogrešno tumači da je ponovni obračun penzije "ukidanje stečenih prava", odnosno da je svaka promjena u zakonskom uređenju penzijskih prava "ukidanje stečenih prava". Ustavni sud je prethodno ocijenio kako osporeni član 3. Zakona nije diskriminatoran. Ustavni sud zaključuje da zakonodavac nije prekršio naprijed navedenu obavezu. Ustavni sud podsjeća da princip pravne sigurnosti podrazumijeva da uspostavljeni mehanizmi i institucije djeluju u skladu sa zakonima koji su opći, određeni, jasni, postojani i koji se jednako primjenjuju prema svima. Ustavni sud nalazi da je osporeni član 3. Zakona određen, jasan, postojan, ne ostavlja prostor za bilo kakvu arbitrarnost i u skladu sa zaključkom u prethodnom dijelu ove odluke, jednako tretira grupu na koju se odnosi. Imajuću u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je osporeni član 3. Zakona saglasan članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

VII. Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da je osporeni član 3. Zakona u skladu s čl. I/2, II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije, članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

30. Na osnovu člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.