Službeni glasnik BiH, broj 43/13

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1996/10, rješavajući apelaciju Bojana Plavšića i DOO "PADRINO" Novi Grad, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU








Usvaja se apelacija Bojana Plavšića i DOO "PADRINO" Novi Grad.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Pžp-09-000213 od 31. marta 2010. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjaluci, koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod


1.  Bojan Plavšić iz Novog Grada (u daljnjem tekstu: prvoapelant) i "PADRINO" d.o.o. Novi Grad (u daljnjem tekstu: drugoapelant), koje zastupa Milorad Malić, advokat iz Prijedora, podnijeli su 24. maja 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Pžp-09-000213 od 31. marta 2010. godine i Rješenja Osnovnog suda u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 076-0-PR-08 000 665 od 28. decembra 2009. godine. Prvoapelant i drugoapelant su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje pravomoćnog Rješenja Osnovnog suda broj 076-0-PR-08-000665 od 28. decembra 2009. godine. Apelant je 10. juna 2010. godine dopunio apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Republičke Uprave za inspekcijske poslove Banjaluka, Odjeljenje Prijedor, Inspekcije rada i zaštite na radu (u daljnjem tekstu: Inspekcija rada i zaštite na radu) zatraženo je 9. juna 2010. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Okružni sud, Osnovni sud i Inspekcija rada i zaštite na radu dostavili su 21, 11. i 18. juna 2010. godine odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su proslijeđeni prvoapelantu i drugoapelantu 21. marta 2013. godine.

5. Ustavni sud je Odlukom broj AP 1996/10 od 8. juna 2011. godine odbio kao neosnovan zahtjev prvoapelanta i drugoapelanta za donošenje privremene mjere.

III. Činjenično stanje


6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda prvoapelanta i drugoapelanta, kao i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Rješenjem Osnovnog suda broj 076-0-PR-08-000 665 od 28. decembra 2009. godine prvoapelant i drugoapelant su proglašeni odgovornim zato što su obavljali tekstilnu djelatnost, a nisu imali rješenje nadležnog organa o ispunjenosti uvjeta u pogledu tehničke opremljenosti, zaštite na radu i zaštite unapređenja životne sredine, čime su počinili prekršaj iz člana 18. Zakona o preduzećima. Istim rješenjem Osnovni sud je drugoapelantu u smislu člana 424. stav 1. tačka 1. Zakona o preduzećima izrekao novčanu kaznu u iznosu od 4.500,00 KM, a prvoapelantu je u smislu istog člana stav 2. izrekao novčanu kaznu u iznosu od 300,00 KM. Također, istim rješenjem su prvoapelant i drugoapelant obavezani na isplatu paušala u iznosu od po 150,00 KM.

8. Obrazlažući razloge za odluku, Osnovni sud je naveo da je članom 18. Zakona o preduzećima propisano da preduzeće može otpočeti s radom kada nadležni organ donese rješenje da su ispunjeni uvjeti u pogledu tehničke opremljenosti, zaštite na radu i zaštite unapređenja životne sredine. Prilikom vršenja inspekcijskog nadzora (16. decembra 2008. godine) je utvrđeno da prvoapelant i drugoapelant ne posjeduju navedeno rješenje. Navedeno nije osporio prvoapelant kao vlasnik i direktor drugoapelanta. U odnosu na navode prvoapelanta da se samo radilo o pripremnim radovima, odnosno da rješenje nije dobio zbog nerada administracije, Osnovni sud je naveo da nisu osnovani, jer provedeni dokazi ukazuju da je prilikom inspekcijskog pregleda utvrđeno da se radi o proizvodnji, odnosno da je iz zahtjeva za izdavanje rješenja vidljivo da je podnesen isti dan kada je vršen inspekcijski pregled. Osnovni sud je zaključio da su prvoapelant i drugoapelant nesporno počinili prekršaj iz člana 18. Zakona o preduzećima, pa su proglašeni odgovornim i izrečena im je novčana kazna.

9. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Pžp-09-000213 od 31. marta 2010. godine, koje je donio sudija pojedinac, odbijene su žalbe prvoapelanta i drugoapelanta i potvrđeno prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo su navodi u vezi s pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem nedopušteni u smislu odredaba člana 61. Zakona o prekršajima, jer se rješenje o prekršaju može pobijati samo zbog bitnih povreda prekršajnog postupka i povrede materijalnog propisa. Nadalje, žalbom se neosnovano ističe da je prvostepeni sud prilikom izricanja kazni trebao primijeniti odredbe člana 85. Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj, a ne odredbe člana 424. Zakona o preduzećima. Naime, iz spisa proizlazi da je drugoapelant obavljao tekstilnu djelatnost bez odobrenja nadležnog organa, što je utvrđeno prilikom inspekcijskog pregleda, tako da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalni propis, odnosno radnje prvoapelanta i drugoapelanta okarakterizirao kao prekršaj iz člana 18. Zakona o preduzećima za koji je odredbom člana 424. istog zakona propisana sankcija.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije


10. Prvoapelant i drugoapelant navode da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Prvoapelant i drugoapelant ističu kako je u prvostepenom postupku činjenično stanje ostalo nepotpuno i nepravilno utvrđeno, a da se žalba u skladu s odredbama Zakona o prekršajima ne može izjaviti iz tih razloga, međutim drugostepeno rješenje je donio sudija pojedinac, a kako je izrečena novčana kazna u iznosu od 4.500,00 KM, to je u smislu člana 65. stav 2. Zakona o prekršajima za odluku po žalbi nadležan drugostepeni sud u vijeću sastavljenom od troje sudija, tako da je predmetno rješenje donio sud koji nije nadležan. Prvoapelant i drugoapelant navode da im je zbog navedenog povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te predlažu da se ukine drugostepeno i prvostepeno rješenje.

11. Dopunom apelacije apelant je dostavio prvostepeno rješenje.

b) Odgovor na apelaciju


12. Okružni sud je naveo da je po žalbi odlučio sudija pojedinac. Drugoapelantu je izrečena novčana kazna u iznosu od 4.500,00 KM, dakle veća od 3.000,00 KM, tako da je nadležnost vijeća u odlučivanju po žalbi. Okružni sud je istakao, ne umanjujući težinu propusta, da za prvoapelanta i drugoapelanta nisu nastupile štetne posljedice, jer bi istovjetnu odluku donijelo i vijeće, budući da u skladu s odredbama člana 61. Zakona o prekršajima žalba nije dopuštena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Osnovni sud je naveo da је prvostepeni postupak proveden u skladu s važećim zakonskim odredbama.

14. Inspekcija rada i zaštite na radu je istakla da je u momentu kontrole utvrđeno da je petnaest radnica radilo za šivaćim mašinama, a drugoapelant nije imao rješenje o ispunjenosti uvjeta za obavljanje djelatnosti. Kako nije bilo primjedbi na zapisnik iznenađuju navodi iz apelacije u vezi s činjeničnim stanjem.

V. Relevantni propisi


15. U Zakonu o preduzećima ("Službeni glasnik Republike Srpske" 24/98, 62/02, 66/02, 38/03, 97/04 i 34/06) relevantne odredbe glase:

4.3. Uslov za obavljanje delatnosti

Član 18.


Preduzeće može da otpočne obavljanje delatnosti, da obavlja delatnost i da menja uslove njenog obavljanja kad nadležni organ donese rešenje da su ispunjeni uslovi u pogledu tehničke opremljenosti, zaštite na radu i zaštite i unapređivanja životne sredine, kao i drugi propisani uslovi.

2. Prekršaji preduzeća i odgovornog lica

Član 424. stav 1. tačka 1. i stav 2.


(1) Novčanom kaznom od 4.500 do 45.000 konvertibilnih maraka u dinarskoj protivvrednosti na dan uplate kazniće se za prekršaj preduzeće ili drugi subjekt poslovanja koji ima svojstvo pravnog lica:

1) ako obavlja delatnost za koju ne ispunjava propisane uslove, ili obavlja delatnost koja se po zakonu ne može obavljati, ili ako izmeni uslove obavljanja delatnosti pre nego što nadležni organ donese rešenje da su ispunjeni uslovi u pogledu tehničke opremljenosti ili zaštite na radu ili druge propisane uslove (član 16. st. 1. i 2. i član 18);

(2) Za radnje iz stava 1. ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u preduzeću ili drugom subjektu poslovanja koji ima svojstvo pravnog lica novčanom kaznom od 300 do 3.000 konvertibilnih maraka u dinarskoj protivvrednosti po kursu na dan uplate.

16. U Zakonu o prekršajima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" 34/06) relevantne odredbe glase:

Član 65. stav 2.
Razmatranje žalbe

(2) Po žalbi na rješenje prvostepenog suda kojim je izrečena novčana kazna do tri hiljade konvertibilnih maraka (3.000,00 KM) odlučuje sudija pojedinac drugostepenog suda. Po žalbama na rješenja prvostepenog suda kojim je izrečena novčana kazna veća od tri hiljade konvertibilnih maraka (3.000,00 KM), drugostepeni sud odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudija od kojih je jedan predsjednik vijeća.

VI. Dopustivost


17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 011-0-Pžp-09-000213 od 31. marta 2010. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 3. aprila 2010. godine, a apelacija je podnesena 24. maja 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VI. Meritum


21. Prvoapelant i drugoapelant navode da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Pravo na pravično suđenje


22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)

23. Ustavni sud prije svega nalazi da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se s tim u vezi postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, odnosno pitanje radi li se o "kaznenoj" optužbi protiv apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ocjena je li neka optužba "kaznena" u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: opseg prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o "kaznenoj optužbi". Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na opseg prekršene norme i svrhu sankcije, radi o "kaznenoj optužbi", odnosno da je u konkretnom slučaju član 6. Evropske konvencije primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07, tač. 21. i 22).

24. Prvoapelant i drugoapelant ističu da je drugostepeno rješenje donio sudija pojedinac, a kako je izrečena novčana kazna u iznosu od 4.500,00 KM, to je u smislu člana 65. stav 2. Zakona o prekršajima za odluku po žalbi nadležan drugostepeni sud u vijeću sastavljenom od troje sudija, tako da je predmetno rješenje donio sud koji nije nadležan. S tim u vezi Ustavni sud će apelantov navod o nepropisno sastavljenom sudu razmotriti u kontekstu pitanja je li apelantu sudio 'zakonom ustanovljen sud' kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da zakonom ustanovljen sud, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ne podrazumijeva samo da sud mora na osnovu zakona osnovati legislativna vlast i da su mu njime osigurani atributi neovisnosti i nepristranosti. Princip zakonitosti suda u sebi uključuje i zakonitost u pogledu njegove organizacije i funkcionalne nadležnosti, odnosno je li sud, u konkretnom slučaju, postupao na osnovu pravila koja određuju sastav suda (vidi Evropska komisija za ljudska prava, Jean-Michel Rossi protiv Francuske, odluka broj 11879/85 od 6. decembra 1989).

25. U konkretnom slučaju Ustavni sud nalazi da je prvostepeni sud drugoapelantu u smislu člana 424. stav 1. tačka 1. Zakona o preduzećima izrekao novčanu kaznu u iznosu od 4.500,00 KM, kao i da je prvoapelantu u smislu toga člana stav 2. izrekao novčanu kaznu u iznosu od 300,00 KM. Iz uvoda drugostepene presude, odnosno odgovora Okružnog suda, slijedi da je po žalbama na prvostepenu presudu prvoapelanta i drugoapelanta sudio sudija pojedinac. Ustavni sud dalje nalazi da odredbe člana 65. stav 2. Zakona o prekršajima propisuju da po žalbi na rješenje prvostepenog suda kojim je izrečena novčana kazna do tri hiljade konvertibilnih maraka (3.000,00 KM) odlučuje sudija pojedinac drugostepenog suda. Po žalbama na rješenja prvostepenog suda kojim je izrečena novčana kazna veća od tri hiljade konvertibilnih maraka (3.000,00 KM), drugostepeni sud odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudija od kojih je jedan predsjednik vijeća. Ustavni sud uočava da navedene odredbe precizno označavaju da, ako je izrečena kazna veća od 3.000,00 KM, sudi vijeće od tri suca u kojemu je jedan predsjednik vijeća. Ustavni sud ponavlja da je drugoapelantu izrečena kazna od 4.500,00 KM. Dakle, nedvojbeno je da je o žalbi prvoapelanta i drugoapelanta odlučivao sud u sastavu koji je suprotan odredbama člana 65. stav 2. Zakona o prekršajima, tj. pravilima koja određuju sastav suda, odnosno suprotno zahtjevima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Ustavni sud zaključuje da predmetni postupak ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak


27. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo prvoapelanta i drugoapelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je po žalbama na prvostepenu presudu odlučivao sudija pojedinac, što je suprotno odredbama člana 65. stav 2. Zakona o prekršajima, tj. pravilima koja određuju sastav suda.

28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!