Službeni glasnik BiH, broj 97/10
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj
AP 451/08, rješavajući apelaciju
Mehmeda Čelebića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija
Mehmeda Čelebića.
Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 003295 09 P.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 23 0 P 003295 09 P.
U skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu
Mehmedu Čelebiću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.100 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
1. Mehmed Čelebić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 8. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 P 003295 09 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 18. februara 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 25. februara 2008. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 13. maja 2010. godine je dostavio na uvid spis broj 23 0 P 003295 09 P.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda je dostavljen apelantu 3. marta 2008. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je s još sedam tužitelja 23. jula 1986. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv Muhe, Melke i Arifa Čelebića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi diobe posjeda nekretnina. Navedena tužba je bila zavedena pod poslovnim brojem P-553/86. Tužbenim zahtjevom apelant je s ostalim tužiteljima zatražio da sud dozvoli diobu posjeda nekretnina upisanih u posjedovni list k.o. Todorovska Slapnica, što je ustvari šuma i pašnjak. Predloženo je da sud usvoji privremenu mjeru kojom bi zabranilo tuženim da sijeku šume s navedenih nekretnina do okončanja postupka o tužbi. U toku 1987. godine održano je jedno ročište za glavnu raspravu, a u oktobru 1988. godine Općinski sud je donio rješenje o privremenoj mjeri kojom je tuženim zabranjena svaka sječa šume na nekretninama koje su predmet tužbenog zahtjeva.
7. Tokom 1989. godine zakazana su tri ročišta od kojih je posljednje odloženo na neodređeno vrijeme (ročište od 8. juna 1989. godine). Sljedeće ročište, od 14. novembra 1990. godine, ponovo je odloženo na neodređeno vrijeme te je konstatirano da je za rješenje konkretne pravne stvari neophodno provođenje dokaza uviđajem na licu mjesta uz prisustvo vještaka geometra. Uviđaj je obavljen 17. juna 1991. godine, sačinjen je zapisnik i raspravljanje odloženo na neodređeno vrijeme, te je konstatirano da će se sljedeća rasprava zakazati nakon dostave skice lica mjesta.
8. Apelant je pismenim podneskom od 6. maja 2002. godine zatražio nastavak postupka, navodeći da je među parničnim strankama riješeno pitanje suvlasničkih dijelova. Pismenim podneskom od 26. jula 2005. godine apelant je ponovo zatražio zakazivanje rasprave, ističući da su tuženi izvršili sječu stabala u šumi i učinili štetu tužiteljima.
9. Podneskom od 24. augusta 2005. godine apelant je, s ostalim tužiteljima, uredio tužbu jer je u međuvremenu nakon podnošenja tužbe jedan od tužitelja umro, pa je parnicu preuzeo njegov zakonski nasljednik.
10. Apelant je 26. juna 2006. godine Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) podnio zahtjev za izuzeće sudija i predsjednika Općinskog suda. Kantonalni sud je donio Rješenje broj 001-0-Su-06-000 547 od 3. jula 2006. godine kojim je apelantov zahtjev za izuzeće predsjednika Općinskog suda u predmetu P-43/97 odbijen kao neosnovan.
11. Općinski sud je Rješenjem broj P-43/97 od 6. februara 2009. godine apelantovu uređenu tužbu i podnesak od 24. augusta 2005. godine dostavio tuženima na odgovor. Od Matičnog ureda Cazin i Todorovo zatraženo je 2. aprila 2009. godine da za potrebe postupka dostave smrtovnicu za dvoje tuženih koji su u međuvremenu umrli.
12. Rješenjem od 3. aprila 2009. godine Općinski sud je apelantu i ostalim tužiteljima vratio tužbu na ispravku i dopunu, uz naznaku da se ispravka i dopuna odnose na oznaku tuženih koji su u međuvremenu umrli i to tako da umjesto njih označe njihove nasljednike u roku od osam dana, uz upozorenje da će se tužba u slučaju nepostupanja po traženju suda odbaciti kao neuredna. Podneskom od 8. aprila 2009. godine apelant je dostavio podatke o nasljednicima jednog od prvobitno označenih tuženih.
13. Rješenjem od 27. maja 2009. godine Općinski sud je prekinuo postupak zbog smrti dvoje tužitelja i dvoje tuženih i utvrdio da će se započeti postupak nastaviti nakon što nasljednici tužitelja i nasljednici tuženih preuzmu postupak ili ih sud na poziv suprotne strane pozove da to učine.
14. Apelant je s ostalim tužiteljima 22. juna 2009. godine dostavio Općinskom sudu podnesak u kojem su označeni zakonski nasljednici umrlih stranaka zbog kojih je postupak prekinut, te je ujedno zatraženo da se prekinuti postupak nastavi.
15. Zakonski nasljednici dvoje prvobitno označenih tužitelja zbog kojih je postupak prekinut, podneskom od 29. juna 2009. godine, su izjavili da preuzimaju postupak koji su njihovi prednici započeli.
16. Općinski sud je rješenjem od 20. januara 2010. godine pozvao zakonske nasljednike dvoje tuženih koji su u međuvremenu umrli da preuzmu postupak.
17. Rješenjem od 19. aprila 2010. godine Općinski sud je nasljednicima prvobitno tuženih koji su u međuvremenu umrli postavio privremenog zastupnika s pravima i obavezama za vrijeme trajanja predmetnog postupka. Istog dana Općinski sud je oglas o postavljanju privremenog zastupnika dostavio službenim glasnicima i službenim novinama, Centru za socijalni rad Velika Kladuša i Cazin, te punomoćniku tužitelja koji ujedno zastupa i apelanta. Naredbom od 19. aprila 2010. zakazano je pripremno ročište za 25. maj 2010. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelant smatra da mu je u postupku pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku, što je segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelant je zasnovao na tvrdnji da je od podnošenja tužbe protekao dugi vremenski period, a od primjene Ustava Bosne i Hercegovine 12 godina, u kojem nije donesena niti jedna sudska odluka. Apelant je istakao da, počevši od 1996. godine pa do podnošenja apelacije, nije zakazano niti jedno ročište, i pored toga što je u nekoliko navrata pismenim putem zahtijevao da se spor po podnesenoj tužbi okonča. Zbog nerješavanja predmeta u tako dugom vremenskom periodu povrijeđeno mu je, kako tvrdi, pravo na pravično suđenje u razumnom roku zbog čega je zatražio naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
19. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je zbog rata u BiH prestao rad na predmetu, da nakon rata u predmetu nije postupano i da su tokom 1997. godine svi prijeratni nezavršeni predmeti zavedeni s novim brojevima, tako da je konkretna parnica iz ranijeg broja P-553/86 zavedena pod broj P-43/97. Općinski sud je od 1995. do 1999. godine, kako je dalje navedeno, bio popunjen potrebnim brojem sudija a nakon toga se broj predmeta povećavao, zbog čega na ovom predmetu nije rađeno. Apelant je tokom 2002. i 2005. godine urgirao rad na predmetu, a zatim je zatražio izuzeće sudija i predsjednika suda, što je odbijeno. U odgovoru je dalje navedeno da je 1988. godine usvojena privremena mjera i ona je na snazi do okončanja postupka, zbog čega je ocjena suda da navodi iz apelacije nisu osnovani i da su objektivne okolnosti (nedovoljan broj sudija i veliki broj predmeta) dovele do toga da u predmetu nije postupano. Općinski sud ni danas nije popunjen potrebnim brojem sudija, naročito na građanskom referatu, zbog čega nisu u mogućnosti da u razumnim rokovima rješavaju predmete. Općinski sud je u svom odgovoru također istakao da postojeće sudije zbog objektivnih okolnosti nisu u mogućnosti postupati u razumnom roku, a u većini slučajeva se radi o predmetima koji su davno zaprimljeni u sud za čije nepostupanje nisu krive postojeće sudije, pa je predloženo da se ove okolnosti imaju u vidu prilikom razmatranja apelacije.
V. Relevantni propisi
20. U
Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 te "Službeni list RBiH" br. 2/92 i 13/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
21. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
22. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
23. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
25. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak povodom njegove tužbe nerazumno dugo traje, navodeći da o tužbenom zahtjevu koji je postavio u tužbi s još nekolicinom tužitelja nije donesena odluka u "razumnom roku" u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, ovo pravilo dopušta Ustavnom sudu mogućnost da izuzetno razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (
prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
27. Apelant je naveo da je zbog nerazumno dugog trajanja postupka koji je pokrenuo pred Općinskim sudom došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(�)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Š...Ć.
a) Relevantni principi
29. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud,
Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
30. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
31. Apelant je s ostalim tužiteljima pred Općinskim sudom pokrenuo parnični postupak podnošenjem tužbe 29. jula 1986. godine, dakle prije skoro 24 godine, ali period koji je relevantan za Ustavni sud ne počinje danom podnošenja tužbe već stupanjem na snagu Ustava Bosne i Hercegovine 14. decembra 1995. godine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu organa Evropske konvencije koji smatraju da period koji se uzima u obzir u pogledu dužine trajanja postupka počinje danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti, ali u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prekoračilo taj datum mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava,
Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A broj 56, stav 53;
Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95, ECHR 1998-VIII). Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantove tužbe dosada traje 24 godine i još uvijek nije okončan, a od toga 14 godina ulazi u relevantni period koji je u nadležnosti Ustavnog suda.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
32. Ustavni sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenom predmetu, imajući u vidu broj stranaka te dokaze koje treba izvesti (uviđaj i vještačenje na licu mjesta), kao i okolnosti koje su se dešavale tokom postupka (smrt parničnih stranaka na tužiteljskoj strani). Osim toga, s obzirom da od ishoda predmetnog postupka zavisi ostvarenje apelantovih imovinskih prava, Ustavni sud smatra da je ovaj predmet i od izuzetnog značaja za apelanta.
33. U konkretnom slučaju radi se o sporu radi diobe posjeda nekretnina. Općinski sud je u relevantnom periodu donio dva rješenja kojima je postupak, zbog smrti parničnih stranaka na tužiteljskoj i tuženoj strani, prekinut, te je pozvao zakonske nasljednike da preuzmu postupak i u tom smislu urede tužbu tako da označe parnične stranke-nasljednike prethodno označenih stranaka. Nakon apelantovog postupanja po traženju suda u ostavljenom roku, Općinski sud je ponovo u dugom vremenskom periodu bio potpuno pasivan, a aktivnije radnje u pogledu rada na predmetu počeo je poduzimati od januara 2010. godine. Prvo pripremno ročište u konkretnom predmetu zakazano je za 25. maj 2010. godine.
34. Ustavni sud je ocijenio argumente Općinskog suda koji se odnose na preopterećenost tog suda zbog velikog broja predmeta iz oblasti koja se rješava prema pravilima Zakona o parničnom postupku i malog broja sudija koji rade na tim referatima. S tim u vezi, Ustavni sud je već naglasio da
"...veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka...". Osim toga, Ustavni sud naglašava da Evropska konvencija čini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, što je propisano članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud se poziva na član 1. Evropske konvencije koji propisuje:
"Visoke ugovorne strane osigurat će svakom licu pod svojom jurisdikcijom prava i slobode određene u dijelu I ove konvencije". Dakle, Bosna i Hercegovina je preuzela obavezu da osigura svim licima pod svojom jurisdikcijom prava i slobode utvrđene u Evropskoj konvenciji. U skladu s navedenim, Bosna i Hercegovina je preuzela i obavezu da organizira svoj pravni sistem tako da osigura usklađenost sa zahtjevima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da, u konkretnom slučaju, osigura donošenje sudske odluke u razumnom roku.
35. Apelant ni na koji način nije uticao na trajanje postupka jer za to nije imao priliku, budući da Općinski sud u relevantnom periodu nije održao niti jedno ročište a u pogledu zahtjeva suda da se tužba uredi i da se jasno označe stranke koje su nakon smrti svojih prednika preuzeli parnicu, apelant je postupao u ostavljenim rokovima.
36. Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja niti objašnjenja zbog čega Općinski sud nije u periodu od 14 godina okončao postupak po apelantovoj tužbi.
d) Pitanje naknade nematerijalne štete
37. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
38. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na prije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak po apelantovoj tužbi u relevantnom periodu trajao do odlučivanja Ustavnog suda 14 godina, te da predmetni postupak nije u zakonu propisan kao hitan, apelantu se određuje naknada u visini od 2.100 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada se odgovornost za ukupnu dužinu trajanja postupka u periodu od 14 godina stavlja na teret Općinskom sudu, koji nije dao prihvatljive razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka, a Ustavni sud nije utvrdio bilo kakav apelantov doprinos u ukupnom trajanju postupka.
40. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.