Službeni glasnik BiH, broj 41/24
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj
U-6/24, rješavajući zahtjev
13 poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14 i 47/23), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica
Mirsad Ćeman, potpredsjednik
Helen Keller, potpredsjednica
Seada Palavrić, sutkinja
Angelika Nußberger, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
na sjednici održanoj 30. maja 2024. godine donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev
13 poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere.
Privremeno se obustavlja primjena Odluke o načinu i uvjetima prodaje nekretnina u vlasništvu Republike Srpske, koje se nalaze u okviru posebnog područja Jahorina, javnim nadmetanjem – licitacijom ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 114/23 od 29. decembra 2023. godine).
Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenim zahtjevima.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Trinaest poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva), podnijeli su 12. marta 2024. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za rješavanje spora s entitetom Republika Srpska (u daljnjem tekstu: RS) zbog donošenja Odluke o načinu i uvjetima prodaje nekretnina u vlasništvu RS, koje se nalaze u okviru posebnog područja Jahorina, javnim nadmetanjem – licitacijom ("Službeni glasnik RS" broj 114/23 od 29. decembra 2023. godine; u daljnjem tekstu: sporna odluka). Podnosioci zahtjeva su, u slučaju da Ustavni sud zaključi da nije riječ o sporu između entiteta RS i države Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH), zatražili ocjenu ustavnosti sporne odluke u odnosu na čl. I/1, I/2. i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Istovremeno, podnosioci zahtjeva traže donošenje privremene mjere kojom bi se "obustavila primjena sporne odluke do konačne odluke Ustavnog suda o zahtjevu".
II. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
2. Podnosioci zahtjeva navode da, kao aktivno legitimirana lica iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, imaju pravo i obavezu da štite ustavnopravni poredak BiH, uključujući ali ne ograničavajući se na pitanja koja su nabrojana u stavu 1. alineje 1. i 2. tog člana. Podnosioci navode da se spor odnosi na pitanje ustavnopravne obaveze entitetskih vlasti da poštuju Ustav Bosne i Hercegovine, podjelu nadležnosti između države i entiteta, konkretno obaveze entiteta RS da poštuje odluke Ustavnog suda koje su konačne i obavezujuće. Agresivno kršenje Ustava Bosne i Hercegovine, kako podnosioci navode, može dobiti težu kvalifikaciju u vidu kršenja principa pravne države i demokratskog poretka, u smislu čl. I/2. i I/1. Ustava Bosne i Hercegovine kojima je zagarantiran kontinuitet BiH. Dalje, u vezi s dopustivošću zahtjeva, podnosioci zahtjeva su se pozvali na više odluka Ustavnog suda koje su citirali u relevantnim dijelovima, i to: U-15/08 (tačka 29), U-10/16 (tač. 32. i 37), U-10/14 (tač. 33. i 75) i U-16/20 (tačka 27). Podnosioci zahtjeva su ove odluke doveli u vezu s odlukama Ustavnog suda o državnoj imovini U-1/11 (tač. 62. i 82) te U-4/21 (tačka 40) o "šumama i šumskom zemljištu" iz Zakona o šumama RS. Podnosioci zahtjeva su ukazali na član VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine koji propisuje da su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće.
3. Iz prakse na koju su se pozvali, podnosioci zahtjeva zaključuju da je Ustavni sud zauzeo stav da Vlada RS nema pravo upravljanja i raspolaganja državnom imovinom, što uključuje i prodaju državnog zemljišta. Ignoriranjem odluka Ustavnog suda, koje su konačne i obavezujuće, institucije entiteta RS nastavljaju bez pravnog osnova raspolagati javnim dobrima i šumama kao dijelovima državne imovine. U tom smislu podnosioci su podsjetili da je Vlada RS na 51. sjednici održanoj 28. decembra 2023. godine donijela spornu odluku, koja je objavljena u "Službenom glasniku RS". Spornom odlukom Vlada RS je odredila način i uvjete prodaje nekretnina u vlasništvu RS koje se nalaze na području Jahorine. Sporna odluka je stupila na pravnu snagu 30. decembra 2023. godine. Podnosioci obrazlažu da se nekretnine iz sporne odluke nalaze u obuhvatu posebnog područja Jahorine na lokaciji Vučiji most koje se u javnim evidencijama vode kao LN-337 k.o. Jahorina, ukupne površine 56.405 m
2. Prema spornoj odluci, prodaju bi trebalo obaviti licitacijom, a početna cijena iznosi 41.172.730,00 KM. Podnosioci zahtjeva su s posebnom pažnjom ukazali na tačku X sporne odluke prema kojoj:
Šumski drvni sortimenti nastali krčenjem šume na nepokretnostima koje su predmet ove odluke pripadaju JPŠ "Šume Republike Srpske" a.d. Sokolac, ŠG "Jahorina" Pale, a JPŠ "Šume Republike Srpske" a.d. Sokolac, ŠG "Jahorina" Pale se zadužuju za stručno-tehničke poslove krčenja šume u skladu sa dinamikom izvođenja investicionih radova u skladu sa Regulacionim planom posebnog područja Jahorina na lokaciji Vučiji most.
4. Podnosioci navode da ova tačka sporne odluke jasno ukazuje da je riječ o šumskom zemljištu kojim može raspolagati isključivo BiH. Podnosioci zahtjeva dalje navode da su se protivustavne aktivnosti institucija entiteta RS nastavile preduzimanjem aktivnosti u vezi s provođenjem postupka prodaje. Podnosioci navode da su se u medijima, nakon objave javnog konkursa, pojavile informacije da je Vlada RS već donijela odluku o prodaji nekretnina. Zbog neustavnog djelovanja institucija u entitetu RS, podnosioci zahtjeva su 27. februara 2024. godine uputili zahtjev Vladi RS kojim su tražili da se neustavne aktivnosti zaustave tako što će se u hitnom postupku poništiti sporna odluka i svi akti koji su doneseni nakon sporne odluke u vezi s njenim provođenjem. Vlada RS nije preduzela ništa u vezi s podnesenim zahtjevom koji su podnosioci zahtjeva dostavili na uvid.
5. Imajući u vidu da su institucije RS ignorirale odluke Ustavnog suda u vezi s nadležnošću nad raspolaganjem javnim dobrima, u koja spadaju šume i šumsko zemljište posebnog područja Jahorine koje je, kao dio državne imovine, u isključivoj nadležnosti države BiH, došlo je do spora između BiH i entiteta RS za čije je rješavanje isključivo nadležan Ustavni sud. Podnosioci zahtjeva stoga smatraju da je isključena mogućnost apstraktne ocjene ustavnosti i da je ovo "
par excellence primjer tzv. federalnog spora između države i jednog entiteta".
6. Međutim, podnosioci zahtjeva su iz predostrožnosti predložili da se zahtjev cijeni kao "zahtjev za ocjenu ustavnosti" ukoliko Ustavni sud zaključi da nije riječ o sporu između države i entiteta.
Neustavnost u odnosu na član I/1. Ustava Bosne i Hercegovine
7. Podnosioci zahtjeva navode da član I/1. podrazumijeva i kontinuitet vlasništva nad imovinom Republike BiH, odnosno bivše SRBiH, što je potvrđeno i Presudom Suda BiH broj P-254/06 od 3. oktobra 2008. godine. Ova imovina, ali i imovina koja je pripala BiH na osnovu međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije, čini državnu imovinu čiji je titular država BiH. Ustavni sud je u Odluci U-1/11 utvrdio (tačka 82), a kasnije u odlukama U-8/19, U-9/19 i U-4/21 reafirmirao stav da državnu imovinu čini i javno dobro, koje po svojoj prirodi prioritetno služi svim ljudima u državi (tekuća voda, zaštita klimatskih uvjeta života, zaštita drugih resursa kao što su šume, nužna državna infrastrukturna mreža u smislu Aneksa 9 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH itd.). Također ističu da je Ustavni sud u Odluci U-4/21 naveo: "Ustavni sud u konkretnom slučaju smatra da su 'šume i šumsko zemljište u vlasništvu Republike', kako je propisano osporenim članovima zakona, obuhvaćeni pojmom državne imovine, kako je to navedeno u relevantnom dijelu Оdluke U-1/11. […] Dalje, Ustavni sud ponavlja da je, iako svaki nivo vlasti uživa ustavnu autonomiju, entitetska ustavna nadležnost podređena obavezi da mora biti u skladu s Ustavom BiH i odlukama institucija BiH" (tač. 38. i 39). Dakle, kako podnosioci zahtjeva ističu, Ustavni sud je u praksi jasno naveo da šuma i šumsko zemljište čine državnu imovinu čiji je titular država BiH. Suprotno stavu Ustavnog suda, kako navode podnosioci, entitet RS spornom odlukom prodaje državnu imovinu. Prema odlukama Ustavnog suda, pravo raspolaganja državnom imovinom ima država BiH sve do donošenja zakona o statusu državne imovine na nivou BiH. Stoga je sporna odluka očigledno suprotna članu I/1. Ustava Bosne i Hercegovine.
Neustavnost u odnosu na član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine
8. Podnosioci zahtjeva navode i da je donošenjem odluka Ustavnog suda br. U-1/11, U-9/19, U-4/21 itd. nadležnim tijelima u BiH, entitetima i Brčko distriktu nametnuta obaveza da poštuju odluke Ustavnog suda, koje su konačne i obavezujuće, što predstavlja neodvojiv dio principa vladavine prava. Stoga su prodajom državne imovine i raspolaganjem šumom i šumskim zemljištem suprotno odlukama Ustavnog suda, entitetske vlasti u entitetu RS prekršile član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Podnosioci navode da je najveća prodaja državne imovine zabilježena upravo osporenom odlukom, a vlasti u entitetu RS uporno ustrajavaju na njenoj realizaciji. U vezi s tim, podnosioci navode da je Pravobranilaštvo BiH 11. januara 2024. godine upozorilo nadležno entitetsko ministarstvo da je riječ o nedozvoljenoj aktivnosti entiteta RS, ali bez efekta, jer neustavne aktivnosti na prodaji šumskog zemljišta nisu zaustavljene, već su intenzivirane. Podnosioci zahtjeva navode da se iz ponašanja vlasti u entitetu RS može izvesti zaključak da ne poštuju konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda. Prema stavu podnosilaca zahtjeva, ovakvo protivustavno djelovanje vlasti u entitetu RS "poprima znatno jaču kvalifikaciju suprotstavljanja savremenim principima funkcioniranja pravne i demokratske države, što izaziva sveopću napetost u BiH", čime se krši član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
Neustavnost u odnosu na član VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine
9. Podnosioci zahtjeva citirali su relevantne dijelove iz Odluke U-1/11 (tač. 62. i 82) u kojoj je zauzet stav da Vlada RS nema pravo upravljanja i raspolaganja državnom imovinom, što uključuje i prodaju. Uprkos tome, Vlada RS prodaje državnu imovinu (šumsko zemljište) i na taj način postupa suprotno konačnoj i obavezujućoj odluci Ustavnog suda. Dalje, podnosioci su se pozvali na Odluku U-4/21 i citirali dijelove iz tač. 40. i 42. Podnosioci zahtjeva su naveli da je Ustavni sud u toj odluci "odbio da prihvati da je entitet RS vlasnik šume i šumskog zemljišta na teritoriji entiteta RS da bi u skladu s tim imao pravo da raspolaže takvim zemljištem", te ponovio stav da se radi o državnoj imovini kojom može raspolagati samo država BiH. Prema tome, spornom odlukom je prekršen član VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine jer su sporna odluka i drugi akti koji su doneseni u vezi s tom odlukom protivne odlukama Ustavnog suda br. U-1/11, U-9/19 i U-4/21.
Zahtjev za donošenje privremene mjere
10. Podnosioci zahtjeva smatraju da su aktivnosti koje su preduzele i preduzimaju institucije u entitetu RS u vezi s prodajom nekretnina neustavne. Smatraju da predmet pokreće pitanje bitne karike ustavnopravnog sistema u BiH – ugrožavanja ustavnosti i zakonitosti rada najvišeg sudskog autoriteta u BiH. Predmet, po shvatanju podnosilaca, pokreće i pitanje državnosti, suvereniteta, teritorijalnog integriteta, te stabilnosti i napretka BiH u procesu integracije u EU. Podnosioci smatraju da protivustavne aktivnosti Vlade RS "izazivaju političku, ustavnu i međunarodnu krizu koja je poprimila oblik nenadoknadive štete za državu". Podnosioci ističu da "ukoliko bi se primijenio test 'dvostruke hipoteze', koji je uobičajen za testiranje opravdanosti privremenih mjera", jasno je da su snažniji razlozi na strani usvajanja privremene mjere. Dalje, ukoliko bi se kasnije odlukom utvrdilo da je zahtjev osnovan, a realizacija planiranih projekata koji uključuju sječu šume i uništavanje prirodnog bogatstva se ne zaustavi, "država će biti izložena još ozbiljnijoj političkoj krizi te međuentitetskoj i međunacionalnoj napetosti".
11. S druge strane, ako se realizacija ovog projekta privremeno zaustavi jer njegova provedba nije "goruće pitanje", posljedice privremenog zaustavljanja neće biti nepovratne. O važnosti ovog pitanja govore i istupi predstavnika međunarodne zajednice jer je riječ o ugrožavanju jednog aspekta institucionalnog sistema države. U vezi s tim podnosioci zahtjeva su citirali dio saopćenja Visokog predstavnika za BiH (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik) od 24. januara 2024. godine u vezi sa spornom prodajom šumskog zemljišta u entitetu RS. Naime, Visoki predstavnik je u saopćenju podsjetio da je Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom izričito zabranjena bilo kakva prodaja ili drugi oblik raspolaganja sredstvima državne imovine i da je svaki akt o raspolaganju tom imovinom, za koju se utvrdi da je u suprotnosti s tim zakonom, ništav. Visoki predstavnik je podsjetio da su nadležne institucije u BiH odgovorne za preduzimanje potrebnih pravnih radnji s ciljem zaštite državne imovine. Podnosioci zahtjeva su se pozvali i na finansijske reperkusije sporne prodaje, koje nisu zanemarive, jer iz medija proizlazi da je riječ o investiciji od 41.130.000,00 KM. Ako se utvrdi da je sporna prodaja neustavna a novčana sredstva već budu potrošena, nastupila bi "velika finansijska šteta za sve građane u BiH, ali i za potencijalnog investitora". Prema svemu iznesenom, podnosioci smatraju da postoji "izrazit unutrašnji, pravni i politički, ali i međunarodnopravni interes da se provođenje spornih aktivnosti zaustavi" do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
12. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud polazi od odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav.
a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:
- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
Član 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
(4) Postupak za donošenje privremene mjere je hitan, a odluka kojom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
13. Ustavni sud podsjeća da je član 64. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u slučajevima u kojimа Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, da je to u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, odnosno da bi mogla nastati nenadoknadiva šteta.
14. Ustavni sud smatra da su podnosioci zahtjeva navodima iz zahtjeva i dokazima uz zahtjev učinili izvjesnim da se sporna odluka odnosi na šumu i šumsko zemljište koji su državno vlasništvo, kako to proizlazi iz Odluke Ustavnog suda broj U-4/21 od 23. septembra 2021. godine. Dalje, Ustavni sud ima u vidu da su podnosioci zahtjeva iznijeli niz argumenata koji
prima facie idu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere u konkretnom slučaju. Cijeneći iznesene argumente, Ustavni sud smatra da u ovoj fazi postupka postoji dovoljno razloga koji ukazuju na to da bi provođenje sporne odluke, prije nego što Ustavni sud odluči o podnesenom zahtjevu, imalo ozbiljne i neotklonjive štetne posljedice, tako da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka i pravilnog vođenja postupka.
15. U smislu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
16. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesenog zahtjeva.
18. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obаvezujuće.