Službeni glasnik BiH, broj 23/10
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj
AP 2247/07, rješavajući apelaciju
"Ćesko-Promexa" Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Krstan Simić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija
"Ćesko-Promexa" Sarajevo.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u odnosu na pravo na suđenje pred nepristranim sudom, i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000738 od 24. maja 2007. godine.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
1. "Ćesko-Promex" Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Haris Bojić, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000738 od 24. maja 2007. godine, Presude Vrhovnog suda broj Pž-8/05 od 8. novembra 2005. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj PS:547/02 od 9. oktobra 2003. godine. Apelant je dopunio apelaciju 11. septembra 2007. godine navodeći da se postupak vodio protiv firme "Ćesko-Promex" Alipašina 2 Sarajevo, iako taj pravni subjekt ne postoji. Apelant je u prilog toj tvrdnji dostavio izvod iz registra pravnih subjekata iz kojeg proizlazi da je u registru evidentirana firma "Ćeskopromex" d.o.o. Sarajevo, Alipašina 2-4 Sarajevo.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Općinskog pravobranilaštva Općine Centar zatraženo je 2. novembra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud je dostavio odgovor 23. novembra 2007. godine, a Kantonalni sud 16. novembra 2007. godine. Općinsko pravobranilaštvo Općine Centar nije dostavilo odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 15. oktobra 2009. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudom Kantonalnog suda broj PS:547/02 od 9. oktobra 2003. godine apelant je obavezan da Općini Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužilac-protivtuženi) preda u posjed poslovni prostor, te da mu na ime dospjele a neisplaćene zakupnine isplati iznos od 13.365,00 KM, sa pripadajućim zakonskim kamatama. Također, apelant je obavezan da tužiocu-protivtuženom naknadi izmaklu mjesečnu dobit u mjesečnim iznosima preciziranim u dispozitivu presude, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 4.500 KM. Tačkom tri presude Kantonalni sud je odbacio apelantov protivtužbeni zahtjev. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je u toku dokaznog postupka proveo dokaze uvidom u ugovor o zakupu, opomenu od 23. oktobra 1997. godine, izjavu o odustajanju od ugovora od 29. decembra 1997. godine, uvid u zk. izvadak i uvid u izjave svjedoka. Dakle, Kantonalni sud je nakon izvedenih dokaza donio navedenu odluku. Kantonalni sud se pozvao na odredbe Zakona o zakupu poslovnih prostorija i zgrada, te je zaključio da je u konkretnom slučaju apelant primio opomenu pred odustajanje od ugovora, zatim da nije dokazao da je platio zakupninu, niti da se obratio tužiocu zbog odbijanja saglasnosti za adaptaciju. Zbog toga Kantonalni sud nije mogao prihvatiti prigovor kompenzacije, koji je apelant istakao. Dalje, Kantonalni sud je utvrdio da tužilac-protivtuženi ima pravo na izmaklu dobit u skladu sa članom 155. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).
7. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Vrhovni sud je donio Presudu broj Pž-8/05 od 8. novembra 2005. godine kojom je odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud, nakon saslušanja svjedoka, zaključio da su tužilac-protivtuženi i apelant zaključili ugovor o zakupu poslovnog prostora, te rok i uvjete zakupa. Vrhovni sud je naveo da nije prihvaćen prigovor kompenzacije i da su ispunjeni uvjeti za predaju poslovnog prostora. Vrhovni sud se pozvao na čl. 19. i 34. st. 1. i 2, te čl. 36. i 37. Zakona o zakupu poslovnih prostorija i zgrada, te je naveo da su u konkretnom predmetu ispunjeni svi zakonski uvjeti. Također je utvrdio da je jedino relevantno u predmetu da tužilac-protivtuženi ima pravo raspolaganja poslovnim prostorom, da je zaključio ugovor o zakupu sa apelantom i da je utvrdio uvjete u ugovoru na koje je apelant pristao. Vrhovni sud je naveo da tužilac ima pravo na zakupninu, kao i na izmaklu dobit, u smislu člana 155. ZOO-a, jer apelant i nakon isteka ugovora o zakupu koristi poslovni prostor.
8. Odlučujući o reviziji koju je izjavio apelant, Vrhovni sud je donio Presudu broj 070-0-Rev-06-000738 od 24. maja 2007. godine kojom je odbio reviziju. Zaključke nižestepenih sudova Vrhovni sud je u svemu ocijenio kao pravilne i zakonite.
IV. Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
9. Apelant se žali da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se žali da je u sastavu vijeća koje je odlučivalo o reviziji učestvovala sutkinja Tifa Potogija, koja je, također, učestvovala i u donošenju drugostepene presude. Apelant navodi da se revizioni sud upustio u utvrđivanje činjenica, odnosno izmijenio činjenično stanje koje je utvrdio drugostepeni sud (nepostojanje parnice između "Foruma" i Općine Centar). Dalje, apelant navodi da je Vrhovni sud, suprotno svom zaključku o nepostojanju parnice, zaključio da su nižestepeni sudovi pravilno postupili kada su odbili apelantovu protivtužbu kao preuranjenu. Apelant osporava zaključke Vrhovnog suda u vezi sa pravom na izdatke za adaptaciju, ugovornim uvjetima na koje se sudovi pozivaju i obrazloženje Vrhovnog suda u vezi sa apelantovom manom volje. Također, apelant se žali da je za jedan period platio zakupninu, što sudovi nisu uzeli u obzir, već je obavezan i za taj period da plati zakupninu. Također, apelant se žali da Vrhovni sud nije odgovorio svim prigovorima revizije, pogotovo da nižestepene presude ne sadrže razloge o odluci da se apelant obaveže na naknadu izgubljene dobiti. Apelant ističe da mu je pravo na imovinu povrijeđeno jer su mu sudovi osporili pravo iz protivtužbe da se utvrdi postojanje potraživanja i pravo na kompenzaciju.
b) Odgovor na apelaciju
10. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da u svemu ostaje pri obrazloženju svoje Presude broj 070-0-Rev-06-000738, te smatra da nisu povrijeđena prava koja apelant navodi.
V. Relevantni propisi
11. U
Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 357.
Sudija ne može suditi:
Š...Ć
(4) ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke nižeg suda ili drugog organa.
VI. Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 3. jula 2007. godine, a apelacija je podnesena 3. augusta 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (
prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
16. Apelant osporava navedene presude tvrdeći da su mu tim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VII.1. Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
19. Ustavni sud treba ispitati da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu i, ukoliko jeste, da li je ispoštovano pravo na pravično suđenje.
20. Pitanje koje se postavlja u pogledu primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije svakako jeste da li je postupak koji je u pitanju predstavljao "spor o građanskim pravima i obavezama" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
21. Predmetni postupak odnosi se na tužbu radi predaje u posjed poslovnih prostorija i isplatu zakupnine, dakle, na predmet građanskopravne prirode, pa su garancije prava na pravično suđenje primjenjive u ovom predmetu. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak bio pravičan onako kako to zahtijevaju garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. Član 6. Evropske konvencije jedan je od ključnih članova Evropske konvencije i prava predviđena ovim članom u okviru Evropske konvencije imaju centralno mjesto. Tim članom se, između ostalog, garantira i pravo na pravično i javno suđenje prilikom utvrđivanja prava i dužnosti pojedinaca koja su građanske prirode (kao i razmatranja svake krivične optužbe) i zbog toga se smatra da ovaj član ima suštinski značaj za funkcioniranje demokratije. Stav 1. člana 6. Evropske konvencije nabraja niz elemenata koji sačinjavaju pravično vršenje pravde i, ukoliko bude povrijeđeno bilo koje od ovih prava, postoji i povreda člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
23. Predmetna apelacija pokreće pitanje povrede prava na pravično suđenje sa stanovišta, navodno, netačno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predmeta i nepravilne primjene materijalnog prava, te da je u postupku povodom revizije učestvovala sutkinja koja je učestvovala i u donošenju drugostepene presude.
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da je postojanje procedure za osiguravanje nepristranosti suda, odnosno pravila koja se tiču isključenja ili izuzeća sudija u određenim slučajevima, relevantan faktor koji se mora uzeti u obzir. Prema pravnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), postojanje ovakvih pravila u relevantnom zakonu pokazuje nastojanje zakonodavca da otkloni razumnu sumnju u nepristranost sudija ili sudova, odnosno predstavlja pokušaj da se nepristranost osigura eliminiranjem uzroka koji bi mogli rezultirati takvom sumnjom. U skladu sa navedenim, propust da se poštuju pravila o izuzeću sudija može značiti da je postupak vodio sud čija se nepristranost može dovesti u sumnju (vidi Evropski sud, Mežnarić protiv Hrvatske, presuda od 15. jula 2005. godine, aplikacija broj 71615/01, stav 27).
25. U konkretnom slučaju, pravila u vezi sa izuzećem sudija konstituirana su u članu 357. ZPPFBiH, dakle relevantni zakon propisuje pravila kojima se žele ukloniti uzroci koji bi mogli rezultirati razumnom sumnjom u nepristranost suda, odnosno sudije u pojedinačnim predmetima. Međutim, kako je u praksi Evropskog suda naglašeno, nije zadatak Evropskog suda, pa dakle ni Ustavnog suda, da ispitaju ta pravila ili praksu in abstracto, već da ispitaju da li način na koji su ta pravila primijenjena prema apelantu ili na koji su utjecala na ishod postupka prema apelantu pokreće pitanje kršenja prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Fey protiv Austrije, presuda od 24. februara 1993. godine, serija A, broj 255, stav 27. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1187/06 od 13. septembra 2007. godine, objavljenja u "Službenom glasniku BiH" broj 86/07).
26. Prema utvrđenoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, postojanje nepristranosti se, u svrhu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, mora ocijeniti prema subjektivnom testu. To znači da se treba utvrditi da li postoje lične predrasude sudije koji je sudio u određenom predmetu. Također, postojanje nepristranosti se ocjenjuje i prema objektivnom testu, što znači da se utvrđuje da li je sud, između ostalog i svojim sastavom, pružio dovoljne garancije da se isključi opravdana sumnja u vezi sa njegovom nepristranošću (op. cit., Mežnarić, stav 29, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1785/06 od 30. marta 2006. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 57/07).
27. Apelant u konkretnom slučaju nije doveo u pitanje sutkinjinu subjektivnu nepristranost, tako da se Ustavni sud neće ni baviti tim pitanjem. Apelant je osporio sutkinjinu pristranost prema objektivnom principu jer je ona bila članica vijeća koje je odlučilo o reviziji a prije toga i članica vijeća koje je odlučilo u postupku povodom žalbe. Dakle, prema apelantovom mišljenju, sutkinja je mogla zadržati svoj stav iz žalbenog postupka, odnosno utjecati na vijeće koje je donijelo odluku o apelantovoj reviziji.
28. Što se tiče objektivne nepristranosti, mora se utvrditi da li se, nezavisno od ponašanja određenog sudije, mogu utvrditi činjenice koje mogu dovesti u sumnju njegovu nepristranost. Međutim, pri odlučivanju da li u konkretnom slučaju postoje opravdani razlozi za bojazan da određeni sudija nije nepristran, apelantovo stanovište jeste važno, ali nije odlučujuće. Ono što je odlučujuće jeste da li se takva bojazan može objektivno opravdati (op. cit., Mežnarić, stav 31). U vezi s tim, čak je i utisak koji sud ostavlja u javnosti od određene važnosti, odnosno "pravda se ne treba samo provesti, već se mora i vidjeti da se ona provodi" (vidi Evropski sud, De Cubber protiv Belgije, presuda od 26. oktobra 1984. godine, serija A, broj 86, stav 26). Dakle, važno je povjerenje koje sudovi moraju uživati i podsticati u javnosti u demokratskom društvu. Također, prema praksi Evropskog suda, činjenica da je određeni sudija imao različite uloge u pojedinim fazama određenog predmeta može u određenim okolnostima dovesti u pitanje nepristranost suda, što se ocjenjuje u svakom konkretnom slučaju. Tako je Ustavni sud u svojoj praksi, a slijedeći stavove Evropskog suda, zaključio da "činjenica da su određene sudije učestvovale u vijeću koje je donosilo zakonom propisane odluke u fazi koja je prethodila krivičnom postupku pred prvostepenim sudom (odluka o pritvoru), nije smetnja da te sudije učestvuju u vijeću drugostepenog suda koje odlučuje o žalbi protiv prvostepene presude" (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 525/04 od 18. januara 2005. godine). Ono što je odlučujuće jeste da li se jedan te isti sudija direktno bavio odlučivanjem o pitanjima koja su relevantna za odlučivanje, odnosno meritumom predmeta (vidi odluku Evropskog sud, Oberschlick protiv Austrije, broj 1 od 23. maja 1991. godine, serija A, broj 204). U vezi sa navedenim, Evropski sud je jasno istakao da je svaki konkretni predmet u kojem je jedan sudija učestvovao u više faza slučaj za sebe koji treba biti pojedinačno ispitan.
29. Primjenjujući navedene principe, Ustavni sud primjećuje da se u obje odluke u postupku povodom žalbe i postupku povodom revizije odlučivalo o meritumu predmeta i o pitanjima koja su odlučujuća za odluku o apelantovoj žalbi i reviziji. Također, u oba vijeća je učestvovala ista sutkinja. Imajući u vidu navedene standarde, Ustavni sud ukazuje na to da se riječ "sud" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne može razumjeti tako da se odnosi na sud kao instituciju, već na sudiju ili vijeće koje sudi u svakom konkretnom slučaju. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da su u članu 357. ZPPFBiH predviđeni razlozi za izuzimanje sudije, te je u tački 4. navedenog člana propisano da sudija ne može suditi ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke nižeg suda ili drugog organa, što pokazuje napor domaćeg zakonodavstva da otkloni sve razumne sumnje u pogledu nepristranosti tog suda. Ustavni sud smatra da se ni odredba člana 357. ZPPFBiH ne može razumjeti tako da se odnosi na sud kao instituciju, već na višu ili nižu instancu koja meritorno odlučuje u pojedinim fazama parničnog postupka. Suprotno razumijevanje i primjena bili bi suprotni cilju i svrsi člana 357. ZPPFBiH kojim je u tački 4. predviđen objektivni osnov za izuzeće sudije zbog razloga koji su prema općim mjerilima toliko značajni da samim svojim postojanjem opravdavaju sumnju u nepristranost sudije i predstavljaju apsolutne razloge za izuzeće, po sili zakona.
30. U konkretnom slučaju apelant nije mogao tražiti izuzimanje sutkinje jer nije znao sastav revizionog vijeća sve do uručenja presude Vrhovnog suda. Međutim, Ustavni sud zapaža da je vijeće koje je odlučivalo u konkretnom slučaju moralo paziti na svoj sastav po službenoj dužnosti, što je propustilo. Zbog toga, Ustavni sud smatra da činjenica da sutkinja koja, suprotno eksplicitnoj zakonskoj odredbi, u istom predmetu učestvuje u donošenju meritorne odluke na dva stepena, u postupku povodom žalbe i postupku povodom revizije, dovodi u pitanje princip "nepristranosti" suda, kako je on garantiran članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je zbog sastava sudskog vijeća koje je odlučivalo o reviziji, u kojem je bila sutkinja koja je učestvovala i u donošenju drugostepene presude o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, povrijeđeno apelantovo pravo da mu sudi "nepristran sud", u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
32. S obzirom na zaključak da je odlučivao sud koji nije bio nepristran prema objektivnim kriterijima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud nema osnova da ispituje apelantove navode o kršenju ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije pred nepristranim sudom jer je u sastavu vijeća koje je odlučivalo o reviziji učestvovala sutkinja koja je u istom predmetu učestvovala i u donošenju meritorne odluke o žalbi kao prethodnom pravnom lijeku.
34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.