Službeni glasnik BiH, broj 49/11
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
OBAVJEŠTENJE
O ODLUCI VISOKOG PREDSTAVNIKA DA UKINE ZABRANE KOJE SU ODREĐENOM BROJU BIVŠIH JAVNIH DUŽNOSNIKA IZREČENE U ODLUKAMA VISOKOG PREDSTAVNIKA
Visoki predstavnik je, putem svojih odluka od 7. ožujka 2003. godine, 7. srpnja 2003. godine, 3. veljače 2004. godine, 16. travnja 2004. godine, 30. lipnja 2004. godine, 16. prosinca 2004. godine, 10. srpnja 2007. godine, i 30. svibnja 2008. godine, smijenio osobe navedene u dodatku ovog Obavještenja o Odluci (u daljnjem tekstu: ova Odluka) s javnih i/ili stranačkih pozicija na kojima su se u to vrijeme nalazile. Odlukom je također zabranjeno osobama navedenim u dodatku ovog Obavještenja o Odluci da obavljaju bilo koju službenu, izbornu ili imenovanu javnu funkciju, kao i da se kandidiraju na izborima ("zabrane"). Smjenjivanja i zabrane izrečene su radi opstrukcije provođenja Općeg okvirnog sporazuma za mir koja je izvršena putem izostajanja suradnje s Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ; Tribunal).
Ratko Mladić, koji je donedavno bio posljednja odbjegla osoba pod optužnicom MKSJ-a u svezi sa zločinima počinjenim u Bosni i Hercegovini, optužen je 1995. od strane Ureda tužitelja MKSJ-a za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, navodno počinjene tijekom razdoblja od 1992. do 1995. godine u Bosni i Hercegovini.
Nakon što su optužnice protiv obje osobe, Radovana Karadžića i Ratka Mladića, potvrđene 1995. godine, nalozi za uhićenje dostavljeni su tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji, tadašnjoj Republici Bosni i Hercegovini, i upravi bosanskih Srba, koja je naknadno postala Republika Srpska. Budući da nalozi nisu izvršeni, Tribunal je izdao međunarodnu tjeralicu radi uhićenja.
Tribunal je smatrao da bi se neuspjeh da se uhite Karadžić i Mladić mogao pripisati odbijanju tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) i Republike Srpske da surađuju s MKSJ-om. Tribunal je konkretno konstatirao da je ovaj neuspjeh predstavljao kršenje obveza koje je u ime Republike Srpske preuzela Savezna Republika Jugoslavija u Dejtonskom mirovnom sporazumu.
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda donijelo je također niz rezolucija kojima se traži postupanje sukladno zahtjevima Tribunala.
Ratko Mladić je izbjegavao uhićenje tijekom 16 godina. Nakon njegovog uhićenja 26. svibnja 2011. godine, kao i njegovog prebacivanja iz Republike Srbije u pritvor MKSJ-a 31. svibnja 2011. godine, uvjeti za ukidanje zabrana su ispunjeni. Ovim putem izričito se izjavljuje da zabrane izrečene na temelju međunarodnog mandata visokog predstavnika u svezi s osobama navedenim u dodatku ove Odluke više nisu na snazi.
Ovom se Odlukom ne daje pravo nijednoj od osoba navedenih u dodatku ovog Obavještenja o Odluci da se vrate na funkciju s koje su ranije smijenjene na osnovu odluka, niti se podrazumijeva nijedna obaveza od strane poslodavaca da vrati ove osobe na posao, odnosno da ih obešteti radi gubitka uposlenja.
Nadalje, ovom se Odlukom ne daje pravo nijednoj od osoba navedenih u dodatku ove Odluke na obeštećenje ili druge oblike neostvarenih novčanih beneficija ili privilegija odnosno statusa koji su izgubili kao rezultat navedenih odluka.
Ova Odluka ne predstavlja amnestiranje, nego prospektivno ukidanje odluka. Odluke se ne brišu i ostaju kao integralni dio zakonodavne evidencije Bosne i Hercegovine.
Ovom se Odlukom ne utječe na rješenje, niti se njome na drugi način ne prejudicira rješenje u bilo kojem kaznenom postupku koji se vodi ili će se voditi unutar ili izvan Bosne i Hercegovine.
Ukoliko su odredbe ove Odluke u suprotnosti s domaćim zakonodavstvom u vezi s bilo kojim od predmeta koji su njom obuhvaćeni, ova Odluka će biti mjerodavna.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i ne zahtijeva poduzimanje nikakvih dodatnih proceduralnih radnji.
Ova Odluka objavljuje se na službenim internetskim stranicama Ureda visokog predstavnika i objavljuje se odmah u "Službenom glasniku BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".