Službeni glasnik BiH, broj 6/15
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
ČETVRTI ODJEL
PREDMET BOKAN I DRUGI protiv BOSNE I HERCGOVINE
(Aplikacije br. 54629/11, 10092/12, 15543/12, 17787/12 i 43605/12)
PRESUDA
STRASBOURG
22.7.2014. godine
Ova presuda je konačna, ali su moguće redakcijske izmjene
U predmetu Bokan i drugi protiv Bosne i Hercegovine,
Evropski sud za ljudska prava (Četvrti odjel), zasijedajući kao vijeće u sljedećem sastavu:
Päivi Hirvelä,
predsjednik,
Nona Tsotsoria,
Faris Vehabović,
sudije,
i Fatoş Aracı,
zamjenica registrara odjela, nakon vijećanja na sjednici zatvorenoj za javnost dana 1.7.2014. godine, donio je sljedeću presudu koja je usvojena navedenog datuma:
POSTUPAK
1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom pet aplikacija protiv Bosne i Hercegovine (br. 54629/11, 10092/12, 15543/12, 17787/12 i 43605/12) koje je Sudu, prema članu 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Konvencija), podnijelo 12 državljana Bosne i Hercegovine: gosp. Draško Bokan, gđa Smiljana Joveš, gosp. Davor Joveš, gđa Kristina Joveš, gosp. Dragoslav Banjac, gđa Nada Tutić, gđa Dušanka Tutić, gđa Dragana Tutić, gosp. Borislav Tutić, gđa Radmila Kovačević, gđa Jelena Kovačević i gđa Nikolina Kovačević (u daljnjem tekstu: aplikanti), dana 10.8.2011., 30.11.2011., 10.1.2012., 16.1.2012, odnosno 17.5.2012. godine, prema navedenom redoslijedu imena.
2. Gosp. Draška Bokana, Joveše i Kovačeviće zastupala je gđa R. Plavšić, advokat iz Banje Luke. Gosp. Dragoslava Banjca i Tutiće zastupali su gosp. M. Prerad i G. D. Prerad, avokati iz Banje Luke. Vladu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) zastupala je njena zastupnica gđa M. Mijić.
3. Ovaj predmet, poput predmeta
Čolić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br.1218/07
et al., 10.11.2009., i
Runić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 28735/06
et al., 15.11.2011., odnosi se na neizvršavanje pravosnažnih i izvršnih domaćih presuda kojima je aplikantima dodijeljena ratna šteta.
4. Aplikacije su dostavljene Vladi dana 11.1.2013. (aplikacija broj 54629/11) i dana 14.3.2013. (aplikacije br. 10092/12, 15543/12, 17787/12 i 43605/12).
ČINJENICE
I. OKOLNOSTI PREDMETA
5. Aplikanti žive u Bosni i Hercegovini.
6. Na osnovu pet presuda prvostepenog suda u Banjoj Luci od 30.3.2009., 5.2.2001., 19.11.2001., 3.5.2000., odnosno 13.12.2000. godine, koje su postale pravosnažne dana 12.11.2009., 23.8.2004., 26.10.2004., 26.4.2005., odnosno 26.12.2001. godine, Republici Srpskoj (entitetu Bosne i Hercegovine) naređeno je da u roku od 15 dana isplati sljedeće iznose u konvertibilnim markama (KM)
1 na ime ratne štete, zajedno sa zateznom kamatom po zakonskoj stopi:
i. 5.500 KM na ime nematerijalne štete i 1.039 KM na ime troškova postupka gosp. Drašku Bokanu;
ii. 23.000 KM na ime nematerijalne štete i 1.500 KM na ime materijalne štete Jovešima;
iii. 20.500 KM na ime nematerijalne štete i 847 KM na ime troškova postupka gosp. Dragoslavu Banjcu;
iv. 28.000 KM na ime nematerijalne štete, 2.000 KM na ime materijalne štete i 1.669 KM na ime troškova postupka Tutićima; i
v. 17.000 KM na ime nematerijalne štete, 1.300 KM na ime materijalne štete i 1.666 KM na ime troškova postupka Kovačevićima.
7. Prvostepeni sud u Banjoj Luci izdao je rješenja o izvršenju dana 24.12.2009., 22.10.2004., 27.5.2005., 6.9.2006., odnosno 5.4.2002. godine.
8. Aplikanti, izuzev gosp. Dragoslava Banjca i Tutića, su se žalili Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršavanja presuda. Različitih datuma Ustavni sud utvrdio je povredu člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju u predmetima gosp. Draška Bokana, Joveša i Kovačevića. Aplikanti nisu tražili naknadu, ali i da jesu, njihov zahtjev bi najvjerovatnije bio odbijen (vidjeti npr. odluke Ustavnog suda AP 774/04 od 20.12.2005., tačka 438.; AP 557/05 od 12.4.2006., tačka 195.; AP 1211/06 od 13.12.2007., tačka 79.; AP 224/08 iz decembra 2010., tačka 37.).
9. Nakon opsežne informativne kampanje kojom su objašnjene raspoložive opcije za izmirenje javnog duga Republike Srpske (uključujući i njen dug nastao na osnovu domaćih presuda), između 25.3.2008. i 19.3.2013. godine, aplikanti su obavijestili vlasti da su saglasni da im se isplate samo troškovi postupka u gotovini, a glavni dug i zatezna kamata u obveznicama. Emisija obveznica Vlade potom je izvršena sljedećih datuma:
i. dana 31.5.2012. gosp. Drašku Bokanu;
ii. dana 31.5.2012. Jovešima;
iii. dana 31.5.2012. gosp. Dragoslavu Banjcu;
iv. dana 15.6.2010. gđi Nadi Tutić i gosp. Borislavu Tutiću, dana 1.7.2010.gđi Dragani Tutić, dana 31.5.2012. gđi Dušanki Tutić;
v. dana 15.12.2008. gđi Radmili Kovačević i gđi Jeleni Kovačević, te dana 24.12.2012. gđi Nikolini Kovačević.
10. Gđa Smiljana Joveš, gosp. Dragoslav Banjac, Tutići i Kovačevići već su prodali neke ili sve svoje obveznice na berzi.
II. RELEVANTNO DOMAĆE PRAVO I PRAKSA
11. Relevantno domaće pravo i praksa prikazani su u presudi
Čolić i drugi (citirana gore u tekstu, tačke 10.-12.) i
Runić i drugi (citirana gore u tekstu, tačka 11.).
PROPISI
12. Aplikanti su se žalili zbog neizvršavanja presuda navedenih u tački 6. u tekstu. Sud je ispitao predmet prema članu 6. Konvencije i članu 1. Protokola br. 1.
Član 6. u relevantnom dijelu glasi:
"Prilikom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama... svako ima pravo na pravičan i javni postupak u razumnom roku, pred nezavisnim i nepristrasnim sudom uspostavljenim na osnovu zakona."
Član 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju propisuje sljedeće:
"Svako fizičko i pravno lice ima pravo na nesmetano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen njegove imovine osim kada je to u javnom interesu i u skladu s uslovima propisanim zakonom i općim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnim kako bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom ili kako bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
I. SPAJANJE APLIKACIJA
13. S obzirom na njihov zajednički činjenični i pravni kontekst, Sud je odlučio da ovih pet aplikacija treba spojiti u skladu s pravilom 42. tačka 1. Konvencije.
II. NAVODNA POVREDA ČLANA 6. KONVENCIJE I ČLANA 1. PROTOKOLA br. 1 UZ KONVENCIJU
A. Dopuštenost
1. U odnosu na gđu Nadu Tutić, gosp. Borislava Tutića, gđu Draganu Tutić, gđu Radmilu Kovačević i gđu Jelenu Kovačević
14. Vlada je tvrdila da su predmetne aplikacije podnesene nakon isteka šestomjesečnog roka. Kao alternativni argument Vlada je navela da, s obzirom na potpuno izvršenje domaćih presuda o kojima je riječ, aplikanti više ne mogu tvrditi da imaju status žrtve u smislu člana 34. Konvencije.
15. Aplikanti se nisu izjašnjavali.
16. Sud ponovo naglašava da je svrha pravila o šestomjesečnom roku da se promovira sigurnost prava i da se osigura rješavanje u razumnom roku predmeta u kojima se otvaraju pitanja iz Konvencije. Nadalje, ono također treba zaštititi vlasti i druge zainteresirane osobe od bilo kakve neizvjesnosti u dužem vremenskom periodu. Pravilo također daje potencijalnom aplikantu vremena da razmisli hoće li podnijeti aplikaciju, te ukoliko se opredijeli za to, da odluči koje će konkretne pritužbe i argumente iznijeti (vidjeti, npr.,
Worm protiv Austrije, 29.8.1997., tačke 32.-33.,
Izvještaji o presudama i odlukama 1997-V). Kada navodna povreda predstavlja kontinuiranu situaciju protiv koje ne postoji raspoloživ domaći pravni lijek, poput neizvršavanja pravosnažnih i izvršnih domaćih presuda u ovim predmetnim slučajevima, šestomjesečni period počinje teći od završetka takve kontinuirane situacije (vidjeti
Arežina protiv Bosne i Hercegovine (odl.), br. 66816/09
et al., 3.7.2012.).
Nadalje, u presudi u predmetu
Runić i drugi (citirana gore u tekstu, tačka 15., u kojem su aplikanti, kao i aplikanti u ovom predmetu, prihvatili obveznice vlade umjesto gotovine kao način izvršenja) Sud je smatrao da su domaće presude kojima se naređuje isplata ratne štete u potpunosti izvršene emisijom obveznica vlade. Prema tome, imajući u vidu datume podnošenja aplikacija br. 17787/12 i 43605/12 i datume izvršenja domaćih presuda o kojima je riječ u odnosu na gđu Nadu Tutić, gosp. Borislava Tutića, gđu Draganu Tutić, gđu Radmilu Kovačević i gđu Jelenu Kovačević (kako je navedeno gore) jasno je da su one podnesene izvan šestomjesečnog roka.
U svjetlu navedenog, Sud smatra da gđa Nada Tutić, gosp. Borislav Tutić i gđa Dragana Tutić (aplikacija br. 17787/12), gđa Radmila Kovačević i gđa Jelena Kovačević (aplikacija br. 43605/12) nisu postupili u skladu s pravilom o šestomjesečnom roku. Prema tome, aplikacija br. 17787/12 u odnosu na gđu Nadu Tutić, gosp. Borislava Tutića, gđu Draganu Tutić, te aplikacija br. 43605/12, u odnosu na gđu Radmilu Kovačević i gđu Jelenu Kovačević, mora se odbaciti u skladu s članom 35. tač. 1. i 4. Konvencije.
2. U odnosu na preostali dio predmeta
17. Sud konstatira da aplikacije nisu očigledno neosnovane u smislu člana 35. stav 3. Konvencije, niti nedopuštene po bilo kojem drugom osnovu. Prema tome, one se moraju proglasiti dopuštenima.
B. Meritum
18. Sud primjećuje da je predmetni slučaj, u odnosu na gosp. Draška Bokana (aplikacija br. 54629/11); gđu Smiljanu Joveš, gosp. Davora Joveša i gđu Kristinu Joveš (aplikacija br. 10092/12); gosp. Dragoslava Banjca (aplikacija broj 15543/12); gđu Dušanku Tutić (aplikacija br.17787/12); i gđu Nikolinu Kovačević (aplikacija br. 43605/12) praktično identičan predmetu
Runić i drugi (citiran gore u tekstu) u kojem je Sud utvrdio povredu člana 6. Konvencije, kao i povredu člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Imajući u vidu dužinu perioda neizvršavanja presuda o kojima je riječ (od preko dvije godine do deset godina nakon dana kada je Bosna i Hercegovina ratificirala Konvenciju), i nakon što je ispitao sve relevantne okolnosti, Sud ne vidi razloga za odstupanje od svoje prethodne prakse.
Prema tome, došlo je do povrede člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju u odnosu na gosp. Draška Bokana, gđu Smiljanu Joveš, gosp. Davora Joveša, gđu Kristinu Joveš, gosp. Dragoslava Banjca, gđu Dušanku Tutić i gđu Nikolinu Kovačević.
III. PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE
19. Član 41. Konvencije glasi:
"Ukoliko Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih Protokola, te ukoliko zakonodavstvo visoke ugovorne strane o kojoj je riječ omogućava samo djelimično obeštećenje, Sud će, po potrebi, odrediti pravičnu naknadu oštećenoj strani."
20. Sud općenito smatra da propust države da u potpunosti izvrši pravosnažnu domaću presudu izaziva duševnu bol za koju aplikanti o kojima je riječ moraju biti obeštećeni (vidjeti
Čolić i drugi, citiran gore u tekstu, tačka 21.). Međutim, budući da aplikanti u ovom predmetu nisu podnijeli zahtjev za pravičnu naknadu zbog kašnjenja sa izvršenjem pobijanih presuda, nema potrebe da im se na ime toga dosudi bilo koji iznos.
IZ NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO
1.
Odlučuje spojiti aplikacije;
2.
Proglašava nedopuštenom aplikaciju br. 17787/12 u odnosu na gđu Nadu Tutić, gosp. Borislava Tutića i gđu Draganu Tutić, te aplikaciju br. 43605/12 u odnosu na gđu Radmilu Kovačević i gđu Jelenu Kovačević;
3.
Proglašava aplikaciju br. 17787/12, u odnosu na gđu Dušanku Tutić, aplikaciju br. 43605/12, u odnosu na gđu Nikolinu Kovačević i ostale tri aplikacije dopuštenima;
4.
Presuđuje da je došlo do povrede člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju u odnosu na gosp. Draška Bokana, gđu Smiljanu Joveš, gosp. Davora Joveša, gđu Kristinu Joveš, gosp. Dragoslava Banjca, gđu Dušanku Tutić i gđu Nikolinu Kovačević.
Sačinjeno na engleskom jeziku i objavljeno u pisanoj formi dana 22.7.2014., u skladu s pravilom 77. st. 2. i 3. Pravila Suda.
