Službeni glasnik BiH, broj 28/16

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4994/15, rješavajući apelaciju Ensara Zijadića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. marta 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Ensara Zijadića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 K 263163 15 Kž od 9. jula 2015. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 K 263163 15 Kv od 21. maja 2015. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ensar Zijadić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Tarik Čingić, advokat iz Sarajeva, podnio je 12. novembra 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 263163 15 Kž od 9. jula 2015. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 K 263163 15 Kv od 21. maja 2015. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se odložio početak izvršenja Presude Općinskog suda broj 65 0 K 263163 15 K 2 od 15. decembra 2014. godine, odnosno Rješenja Općinskog suda broj 65 0 K 263163 15 Kv od 21. maja 2015. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. Apelant je 12. februara 2016. godine ponovo podnio isti zahtjev za donošenje privremene mjere.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Malo vijeće Ustavnog suda je odlukom broj AP 4994/15 od 8. decembra 2015. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) odbilo kao neosnovan apelantov zahtjev od 12. novembra 2015. godine za donošenje privremene mjere.

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda zatraženo je 23. februara 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.

4. Kantonalni sud i Općinski sud nisu dostavili odgovore na apelaciju.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

6. Presudom Općinskog suda broj 65 0 K 263163 13 K 2 od 15. decembra 2014. godine apelant je oglašen krivim što je 14. aprila 2011. godine oko 03.30 sati kao učesnik u saobraćaju, upravljajući putničkim motornim vozilom BMW X5, ne pridržavajući se saobraćajnih propisa i tako ugrozivši javni saobraćaj, prouzrokovavši smrt jedne osobe, počinio krivično djelo – teška krivična djela protiv sigurnosti javnog saobraćaja iz člana 336. stav 4. u vezi s krivičnim djelom ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 332. stav 3. u vezi sa stavom 1. istog člana Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH). Na osnovu citiranih zakonskih odredbi, primjenom čl. 42, 43. i 49. KZFBiH, te odredaba sporazuma o priznanju krivnje, navedenom presudom apelantu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine.

Postupak u kojem su donesene osporene odluke

7. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 K 263163 15 Kv od 21. maja 2015. godine usvojen je apelantov zahtjev da se novčanom kaznom zamijeni neizdržana kazna zatvora izrečena pravomoćnom Presudom Općinskog suda broj 65 0 K 263163 13 K 2 od 15. decembra 2014. godine u trajanju od jedne godine, pa mu je kazna zatvora zamijenjena novčanom kaznom u iznosu od 36.500,00 KM. Apelant je obavezan da novčanu kaznu uplati u jednokratnom iznosu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja na račun javnih prihoda budžeta Federacije BiH, kako je precizirano u rješenju. Istim rješenjem je odlučeno da ukoliko apelant novčanu kaznu ne uplati u navedenom roku sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora, odnosno ukoliko apelant novčanu kaznu plati samo djelimično izvršit će se kazna zatvora srazmjerno iznosu koji nije plaćen.

8. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelant u pogledu svojih imovinskih i porodičnih prilika tom sudu dostavio dokumentaciju i to: izjavu-kućnu listu Općine Novo Sarajevo na ime apelanta, uvjerenje Zemljišnoknjižnog ureda (Odsjek ZKU i KPU) Općinskog suda na ime Sanja Bećirović-Zijadić, uvjerenje Općine Novo Sarajevo-Služba za imovinsko-pravne i geodetske poslove i katastar nekretnina na ime apelanta, uvjerenje Općine Novo Sarajevo-Služba za imovinsko-pravne i geodetske poslove i katastar nekretnina na ime Sanja Bećirović-Zijadić, potvrdu o zaposlenju za apelanta, platnu listu za advokaticu Sanju Bećirović-Zijadić, kao i nalaz poliklinike Sunce-Agram za Sanju Bećirović. Dalje je istaknuto da se Kantonalno tužilaštvo nije izjasnilo o zahtjevu. Općinski sud je, polazeći od člana 43a. KZFBiH, apelantu svaki dan izrečene kazne zatvora izjednačio s iznosom od 100,00 KM novčane kazne, pri čemu je imao u vidu Presudu Vrhovnog suda FBiH broj 03 0 K 010811 14 Kž2 od 12. februara 2015. godine iz koje proizlazi da prilikom zamjene kazne zatvora novčanom kaznom u smislu člana 43a. KZFBiH jedan dan izrečene kazne zatvora treba izjednačiti sa 100,00 KM, a da drugi način zamjene prema kojem se jedan dan izrečene kazne zatvora izjednačava s jednim dnevnim iznosom novčane kazne treba primijeniti samo u slučaju u kojem bi shodno članu 47. stav 5. KZFBiH visina dnevnog iznosa novčane kazne prelazila iznos od 100,00 KM. Općinski sud je zaključio da je zamjena kazne zatvora izvršena tako što je svaki dan izrečene kazne zatvora zamijenjen iznosom od 100,00 KM kao povoljnijim iznosom za apelanta u konkretnom slučaju, s obzirom da iz dostavljene dokumentacije proizlazi "da imovno stanje apelanta nije takvo da bi visina dnevnog iznosa mogla prelaziti 100,00 KM".

9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 K 263163 15 Kž od 9. jula 2015. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv navedenog rješenja Općinskog suda.

10. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je apelant izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dalje je navedeno da je žalbom ukazano da prvostepeni sud uopće nije riješio po apelantovom zahtjevu, odnosno da je u svom rješenju postupio suprotno apelantovom zahtjevu kada je odredio da se svaki dan izrečene kazne zatvora izjednačava s iznosom od 100,00 KM. Kantonalni sud je naveo da je apelant u žalbi istakao da je zahtijevao da mu se svaki dan neizdržane kazne zatvora zamijeni dnevnim iznosom novčane kazne, te da je prvostepeni sud pogrešno tumačio odluku Vrhovnog suda FBiH, kao i Kantonalnog suda, a na koje se pozvao u svom rješenju. Dalje je navedeno da je apelant istakao da se prilikom zamjene kazne zatvora novčanom kaznom treba primijeniti model koji je povoljniji za osuđenog, a da se u slučaju da sud nađe da nema mjesta zahtjevu osuđenog, on treba odbiti kao neosnovan. Shodno tome, apelant je predložio da Kantonalni sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da pobijano rješenje preinači tako da apelantu predmetnu kaznu zatvora zamijeni novčanom kaznom tako da mu se svaki dan neizdržane kazne zatvora zamijeni dnevnim iznosom novčane kazne, koji iznosi 1/60 posljednje zvanično objavljene prosječne mjesečne neto plaće u Federaciji BiH.

11. Kantonalni sud je naveo da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostepeni sud, odlučujući o apelantovom zahtjevu za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom, pošao od odredbe člana 43a. KZFBiH kojom je propisano da će se izrečena kazna zatvora u trajanju do jedne godine, na zahtjev osuđenog, zamijeniti novčanom kaznom koja se plaća u jednokratnom iznosu u roku od 30 dana, pri čemu se svaki dan izrečene kazne zatvora izjednačava s jednim dnevnim iznosom novčane kazne ili sa 100,00 KM ako se novčana kazna utvrđuje u određenom iznosu. Imajući u vidu navedenu zakonsku odredbu, Kantonalni sud je utvrdio da je apelantovom žalbom neosnovano ukazano da je prvostepeni sud apelantu trebao izreći novčanu kaznu kojom će jedan dan zatvora biti izjednačen s dnevnim iznosom novčane kazne. Naime, prilikom zamjene kazne zatvora novčanom kaznom utvrđenom u određenom iznosu, jedan dan zatvora se izjednačava sa 100,00 KM. Drugi način zamjene kazne zatvora novčanom kaznom, prema kojem se jedan dan izrečene kazne zatvora izjednačava s jednim dnevnim iznosom novčane kazne, kako je smatrao Kantonalni sud, treba primijeniti samo u slučaju u kojem bi, shodno članu 47. stav 5. KZFBiH, visina dnevnog iznosa novčane kazne prelazila iznos od 100,00 KM. Kantonalni sud je zaključio da najmanji iznos novčane kazne koji je sud u konkretnom slučaju mogao dosuditi apelantu je 100,00 KM za svaki dan neizdržane kazne zatvora, tako da se apelantovi žalbeni prigovori u tom pravcu ukazuju neosnovanim.

12. Općinski sud je Uputnim aktom broj 65 0 K 263163 15 Iks od 5. januara 2016. godine pozvao apelanta da se javi KPZ Sarajevo na izdržavanje kazne zatvora koja mu je izrečena presudom tog suda od 15. decembra 2014. godine. U uputnom aktu je također, navedeno da je apelant pozvan da tom sudu dostavi dokaz o plaćenoj novčanoj kazni kojom mu je zamijenjena kazna zatvora rješenjem tog suda od 21. maja 2015. godine, a u suprotnom da je dužan javiti se na izdržavanje kazne zatvora.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Istakao je da su redovni sudovi u konkretnom slučaju pogrešno primijenili materijalno pravo. Apelant smatra da je on imao pravo da izabere model zamjene neizdržane kazne zatvora novčanom kaznom koji njemu najviše odgovara (odnosno da treba primijeniti blaži zakon kada je njegova primjena predviđena alternativno), te da je shodno tome u njegovom slučaju trebalo primijeniti član 47. stav 7. KZFBiH, imajući u vidu apelantovo imovinsko stanje i njegove porodične prilike. Dalje je istakao da je Općinski sud zaključio "da imovno stanje apelanta nije takvo da bi visina dnevnog iznosa mogla prelaziti 100,00 KM". Apelant smatra da niti jedna odredba KZFBiH ne ukazuje da se primjenjuje stav 5. člana 47. KZFBiH samo u slučaju ako bi visina dnevnog iznosa prelazila iznos od 100,00 KM. Pored toga navedeno je da iz obrazloženja osporenih odluka ne proizlazi koja je to visina dnevnog iznosa u konkretnom slučaju kod apelanta. U vezi s primjenom člana 47. stav 5. KZFBiH apelant ističe da su sudovi morali izračunati visinu dnevnog iznosa, uzimajući u obzir apelantovu tromjesečnu neto plaću, njegove druge dohotke, te porodične prilike, pa kada dobiju taj iznos onda iz podataka zaključiti može li se ili ne može primijeniti navedena odredba. Općinski sud je, po apelantovom mišljenju, izveo paušalan zaključak o apelantovom imovinskom stanju. Naveo je da redovni sudovi nemaju ujednačenu praksu, te je u tom smislu dostavio više rješenja Kantonalnog i Općinskog suda u kojima su sudovi u činjenično sličnim situacijama primijenili član 47. stav 7. KZFBiH (Rješenja Kantonalnog suda broj 09 0 k 019931 14 Kv 13 od 12. januara 2015. godine i broj 09 0 K 018218 13 Kv 7 od 22. januara 2014. godine, Rješenje Općinskog suda broj 65 0 K 344283 15 Kv od 26. januara 2015. godine i dr.). S tim u vezi apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na pravnu sigurnost. Također se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj AP 2809/12 od 24. maja 2013. godine.

V. Relevantni propisi

14. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14 i 76/14) u relevantnom dijelu glasi:

Zamjena kazne zatvora

Član 43a.

(1) Izrečena kazna zatvora u trajanju do jedne godine će se, na zahtjev osuđenika, zamijeniti novčanom kaznom koja se plaća u jednokratnom iznosu u roku do 30 dana.

(2) Kazna zatvora zamjenjuje se novčanom kaznom tako što se svaki dan izrečene kazne zatvora izjednačuje s jednim dnevnim iznosom novčane kazne ili sa 100 KM ako se novčana kazna utvrđuje u određenom iznosu.

(3) Ako se novčana kazna ne plati u roku iz stava (1) ovog člana, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora. Ako se novčana kazna plati samo djelimično, izvršit će se kazna zatvora srazmjerno iznosu koji nije plaćen.

Član 47.
Novčana kazna

(1) Novčana kazna izriče se u dnevnim iznosima, a ako to nije moguće može se izreći u određenom iznosu.

(2) Ako se novčana kazna izriče u dnevnim iznosima može iznositi najmanje pet a najviše tri stotine šezdeset dnevnih iznosa, a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše hiljadu pet stotina dnevnih iznosa, osim u slučajevima propisanim ovim zakonom.

(3) Ako se novčana kazna izriče u određenom iznosu najniži iznos ne može biti manji od 150 KM, a najviši iznos ne može biti veći od 50.000 KM, a za krivična djela učinjena iz koristoljublja iznos ne može biti veći od 1.000.000 KM, osim u slučajevima propisanim ovim zakonom.

(4) Prilikom izricanja novčane kazne za krivična djela učinjena iz koristoljublja sud može izreći novčanu kaznu u iznosu većem od najvišeg iznosa propisanog u st. 2. i 3. ovog člana ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je učinitelj pribavio učinjenjem krivičnog djela prelazi iznos od 1.000.000 KM. U tom se slučaju učinitelju može izreći novčana kazna u iznosu koji ne može biti veći od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio učinjenjem krivičnog djela zbog kojeg mu se izriče novčana kazna.

(5) Broj dnevnih iznosa novčane kazne određuje sud primjenjujući opća pravila za odmjeravanje kazne. Visinu dnevnog iznosa sud određuje tako što uzima u obzir visinu dnevnog dohotka učinitelja prema iznosu njegove tromjesečne netoplaće i njegove druge dohotke, te porodične obaveze. Prilikom određivanja visine iznosa sud uzima u obzir podatke koji u trenutku izricanja kazne nisu stariji od šest mjeseci.

(6) Podatke iz st. od 1. do 5. ovog člana koji sudu nisu poznati osigurava optuženi u roku koji odredi sud, a najkasnije do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku. Ako do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za određivanje visine dnevnog iznosa novčane kazne, novčana kazna se izriče u određenom iznosu pri čemu se primjenjuju opća pravila za odmjeravanje kazne.

(7) Najniži dnevni iznos novčane kazne iznosi jednu šezdesetinu a najviše jednu trećinu posljednje zvanično objavljene prosječne mjesečne netoplaće zaposlenih u Federaciji, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku.

(…)

Član 49.
Opća pravila za odmjeravanje kazne

(1) Sud će učinitelju krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to krivično djelo imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), a naročito: stepen krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, raniji život učinitelja, njegove osobne prilike i njegovo ponašanje nakon učinjenog krivičnog djela, te druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja.

(…)

(3) Pri odmjeravanju novčane kazne, sud će uzeti u obzir i imovno stanje učinitelja, vodeći računa o visini njegove plaće, njegovim drugim prihodima, njegovoj imovini i o njegovim obiteljskim obavezama.

VI. Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 K 263163 15 Kž od 9. jula 2015. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 15. oktobra 2015. godine, a apelacija je podnesena 12. novembra 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

18. Međutim, Ustavni sud zapaža da je apelacija usmjerena protiv odluka koje su donesene u postupku u kojem je odlučivano o apelantovom zahtjevu kojim je tražio zamjenu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom. Dakle, s obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju se postavlja pitanje primjenjivosti standarda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u odnosu na osporena rješenja.

19. U ranijim ovakvim slučajevima Ustavni sud je usvojio stav da su apelacije u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno član 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, npr. Odluke o dopustivosti broj AP 4792/11 od 19. jula 2012. godine i broj AP 2720/11 od 12. oktobra 2011. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

20. Međutim, u svojoj novijoj praksi Ustavni sud je usvojio stav da se u izuzetnim slučajevima član 6. Evropske konvencije može primijeniti i u akcesornom postupku koji je integralni dio krivičnog postupka (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2809/12 od 24. maja 2013. godine, tač. od 23. do 25, dostupna na www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud je u odluci broj AP 2402/08 (vidi Odluku broj AP 2402/08 od 25. marta 2011. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) zapazio "da apelant ne osporava odluku kojom je direktno odlučeno o krivičnoj optužbi, te da apelacija nije usmjerena niti na vrstu, niti na visinu izrečene kazne, što su činjenice koje Ustavni sud, u pravilu, ne razmatra pri odlučivanju o kršenju prava na pravično suđenje, već je usmjerena protiv odluke kojom je izrečena novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora". U vezi s tim, Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio "da su na predmetni slučaj primjenjivi član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelacija odnosi na primjenu materijalnog prava u aspektu izvršenja sankcije izrečene prilikom odlučivanja o krivičnoj optužbi protiv apelanta", pa je Ustavni sud zaključio da se ustvari "radi o jedinstvenom postupku 'utvrđivanja krivične optužbe', jer odluka o dopuštenosti izvršenja ili zastarjelosti izvršenja izrečene kazne predstavlja sastavni dio suđenja, odnosno utvrđivanja krivične optužbe".

21. Imajući u vidu navedenu praksu Ustavni sud smatra da se ona može mutatis mutandis primijeniti i u okolnostima apelantovog slučaja budući da se, dakle, u izuzetnim slučajevima član 6. Evropske konvencije može primijeniti i u akcesornom postupku kao integralnom dijelu krivičnog postupka. Ustavni sud smatra da i predmetna apelacija pokreće pitanja prema članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije.

22. Budući da je Ustavni sud već ispitao dopustivost predmetne apelacije u odnosu na član 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u pogledu dopustivosti apelacije u odnosu na član 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

24. Apelant pobija navedena rješenje tvrdeći da su mu tim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

27. Ustavni sud je u dijelu odluke o dopustivosti utvrdio da predmetna apelacija pokreće pitanja prema članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li je predmetni postupak bio pravičan na način na koji to zahtijevaju navedene odredbe Ustava BiH i Evropske konvencije.

28. Apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje zasnovani su na tvrdnji da su redovni sudovi, odlučujući o podnesenom zahtjevu za zamjenu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom, proizvoljno primijenili odredbe materijalnog prava (član 43a. KZFBiH).

29. Ustavni sud zapaža da predmetna apelacija pokreće pitanje proizvoljne primjene i tumačenja materijalnog prava od strane redovnih sudova. S tim u vezi Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

30. Ustavni sud se, dakle, prema navedenim stavovima, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise. U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati jesu li pobijane odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa.

31. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu da mu se zatvorska kazna zamijeni novčanom kaznom o zahtjevu odlučili, pozivajući se pri tome na član 43a. i član 47. stav 5. KZFBiH. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je članom 43a. u stavu 1. KZFBiH propisano da "će se izrečena kazna zatvora u trajanju do jedne godine, na zahtjev osuđenika, zamijeniti novčanom kaznom". Stavom 2. člana 43a. KZFBiH je propisano da se "kazna zatvora zamjenjuje novčanom kaznom tako što se svaki dan izrečene kazne zatvora izjednačuje s jednim dnevnim iznosom novčane kazne ili sa 100 KM ako se novčana kazna utvrđuje u određenom iznosu". Ustavni sud dalje zapaža da je članom 47. stav 1. KZFBiH propisano da se "novčana kazna izriče u dnevnim iznosima, a ako to nije moguće može se izreći u određenom iznosu". U stavu 5. člana 47. KZFBiH propisan je način određivanja visine dnevnih iznosa novčane kazne.

32. Dakle, u tom kontekstu, budući da je apelant tražio zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom, Ustavni sud uočava da je novčana kazna krivična sankcija imovinskog karaktera i sastoji se u obavezi učinioca krivičnog djela da u određenom roku plati novčani iznos određen sudskom odlukom u korist države. Također, Ustavni sud ističe da je to u krivičnom zakonodavstvu Federacije BiH i uopće zakonodavstvu BiH najlakša kazna. Kao i kod kazne zatvora njezin smisao je da opomene i zastraši učinioca, ali za razliku od nje zlo koje sadrži ova kazna sastoji se samo u tome da za određeno vrijeme pogodi životni standard učinioca krivičnog djela. Da bi navedeno bilo postignuto ovom kaznom neophodno je da se njezina primjena zasniva na dobrom upoznavanju ukupnih materijalnih prilika učinioca krivičnog djela jer u protivnom ona gubi smisao, odnosno postaje suprotna svojoj namjeni, zatim načelu pravičnosti i jednakosti građana, budući da svi građani nisu jednakog imovinskog stanja. Ustavni sud ističe da se novčana kazna shodno članu 47. stav 1. KZFBiH izriče u dnevnim iznosima, a ako to nije moguće može se izreći u određenom iznosu. Propisani sistem određivanja novčane kazne obavezuje sudove da odmjeravanje novčane kazne prilagode imovinskim prilikama, odnosno platežnim mogućnostima učinioca. Imajući u vidu stav 5. člana 47. KZFBiH koji propisuje da "broj dnevnih iznosa novčane kazne određuje sud primjenjujući opća pravila za odmjeravanje kazne, a da visinu dnevnog iznosa sud određuje tako što uzima u obzir visinu dnevnog dohotka učinitelja prema iznosu njegove tromjesečne netoplaće i njegove druge dohotke, te porodične obaveze", Ustavni sud zapaža da se proces izricanja novčane kazne po tom sistemu odvija u dvije faze. Najprije se u prvoj fazi utvrđuje broj dana, odnosno broj dnevnih iznosa novčane kazne, i to primjenom općih pravila za odmjeravanje kazne iz člana 49. KZFBiH. Pri tome sud, kao i kod odmjeravanja kazne zatvora, cijeni sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti iz navedene odredbe, osim imovinskog stanja učinioca. U drugoj fazi sud utvrđuje visinu jednog dana, odnosno visinu dnevnog iznosa konkretnog učinioca djela, pri čemu su od odlučujućeg značaja upravo njegove imovinske prilike koje u prvoj fazi sud nije uzimao u obzir. Tako dobiveni iznos na kraju se množi s ukupnim brojem dana da bi se na taj način dobio novčani iznos koji predstavlja novčanu kaznu koju sud izriče. Visinu dnevnog iznosa, odnosno iznosa za jedan dan (kako je propisano članom 47. stav 5) sud određuje tako što uzima visinu dnevnog dohotka učinioca prema iznosu njegove tromjesečne neto plate i njegova druga primanja ili kako zakon kaže druge dohotke kao i porodične obaveze. Pri utvrđivanju dnevnog iznosa, kako zapaža Ustavni sud, potrebno je voditi računa o tome da je smisao novčane kazne u tome da za određeno vrijeme pogodi životni standard osuđenog, da ona mora biti takva da je učinilac osjeti kao kaznu, to jest kao smanjenje svog ličnog životnog standarda, a to će biti onda ako se zahvaća u njegovu vlastitu imovinu, ako se ona umanjuje, te stoga ovu kaznu treba odvajati od oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Pri utvrđivanju dnevnog dohotka kao osnova za određivanje dnevnog iznosa sud se ne može ograničiti samo na plaće ili penzije učinioca, već mora uzimati u obzir i njegove druge prihode. To mogu biti kako prihodi koji podliježu tako i prihodi koji ne podliježu oporezivanju jer ovdje je dohodak krivično-pravni, a ne porezno-pravni pojam. Kada je u pitanju visina dnevnog iznosa zakon je postavio ograničenje tako da najniži dnevni iznos iznosi jednu šezdesetinu, a najviši jednu trećinu zadnje zvanično objavljene prosječne mjesečne neto plaće zaposlenih u Federaciji, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku (član 47. stav 7).

33. U konkretnom slučaju, kako zapaža Ustavni sud, redovni sudovi su usvojili apelantov zahtjev da mu se izrečena kazna zatvora zamijeni novčanom kaznom. Pri tome su redovni sudovi kao zamjenu za kaznu zatvora utvrdili novčanu kaznu u određenom iznosu tako što su svaki dan izrečene kazne zatvora izjednačili sa 100,00 KM. Ustavni sud zapaža da je članom 47. stav 1. KZFBiH propisano da se novčana kazna izriče u dnevnim iznosima, a ako to nije moguće može se izreći u određenom iznosu. Međutim, u konkretnom slučaju redovni sudovi su utvrdili da je najmanji iznos novčane kazne koji je sud mogao odrediti apelantu 100,00 KM za svaki dan neizdržane kazne zatvora.

34. U odnosu na apelantove navode da je u njegovom slučaju trebalo primijeniti član 47. stav 7. KZFBiH Ustavni sud zapaža da je apelant u tom smislu dostavio rješenja Kantonalnog i Općinskog suda u kojima su sudovi primijenili navedenu odredbu prilikom zamjene kazne zatvora novčanom kaznom. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su u navedenim rješenjima redovni sudovi cijenili kompletno imovinsko stanje i porodične prilike konkretnih osuđenika. Tako su redovni sudovi u konkretnim slučajevima cijenili podnesene dokaze o zdravstvenom stanju osuđenika, da li su zaposleni ili ne, zatim da oni i članovi porodice nemaju nekretnine, osobno vozilo, broj članova porodice koje izdržavaju. Ustavni sud zapaža da su sudovi u navedenim rješenjima utvrdili da su osuđeni slabog imovinskog stanja i s tim u vezi odlučili da primjenom najnižeg dnevnog iznosa novčane kazne iz člana 47. stav 7. KZFBiH odrede novčanu kaznu u konkretnim slučajevima. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u apelantovom predmetu naveli i cijenili dokaze koje je apelant podnio u svrhu dokazivanja svog imovinskog stanja i porodičnih prilika kada su donijeli osporena rješenja. S tim u vezi Ustavni sud zapaža da redovni sudovi u apelantovom predmetu nisu zaključili da je apelant slabog imovinskog stanja, što su učinili u citiranim predmetima na koje se apelant pozvao, a od čega je zavisila primjena najnižeg dnevnog iznosa novčane kazne iz člana 47. stav 7. KZFBiH. Imajući u vidu okolnosti spomenutih predmeta i okolnosti u apelantovom predmetu Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio dokaze da su redovni sudovi u njegovom predmetu različito i proizvoljno postupili zbog čega mu je povrijeđeno pravo na pravnu sigurnost.

35. U odnosu na apelantovo pozivanje na odluku Ustavnog suda broj AP 2809/12 od 24. maja 2013. godine, Ustavni sud zapaža da je u tom predmetu zaključio da je osporenim rješenjima redovnih sudova povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u vezi s načelom vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine jer u situaciji kada je zakonska odredba koja se odnosi na zamjenu kazne zatvora nejasna i kada rezultira različitim tumačenjem i primjenom, ovu zakonsku odredbu nije tumačio i primijenio u korist stranke koja je u pitanju. U konkretnom slučaju radilo se o primjeni člana 43a. stav 1. KZFBiH prije izmjene KZFBiH u "Službenim novinama Federacije BiH" broj 59/14. Prethodnom odredbom je bilo propisano da se izrečena kazna zatvora do jedne godine može, na zahtjev osuđenika, zamijeniti novčanom kaznom. Imajući u vidu takvu odredbu Ustavni sud je smatrao "da redovni sud može, a ne mora, udovoljiti zahtjevu za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom", odnosno da se prilikom primjene ove zakonske norme radi o diskrecionom pravu suda, da ostaje nejasno koje to, eventualno, nove okolnosti, a koje sud nije imao u vidu prilikom izricanja krivičnopravne sankcije, mogu utjecati na sud da udovolji zahtjevu ako takve okolnosti zakonskom odredbom nisu precizirane (op. cit., AP 2809/12, tač. 41. i 47.). U vezi s navedenim Ustavni sud zapaža da je nakon navedene odluke Ustavnog suda citirana odredba izmijenjena i upravo na osnovu izmijenjene odredbe člana 43a. stav 1. KZFBiH je i prihvaćen apelantov zahtjev za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom. Stoga Ustavni sud nalazi neosnovanim apelantove navode o proizvoljnosti u primjeni materijalnog prava pozivanjem na navedenu odluku Ustavnog suda.

36. Imajući u vidu sve navedeno Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, donoseći osporena rješenja na osnovu dokaza u spisu predmeta, zaključili da je u konkretnom slučaju za apelanta najpovoljniji način određivanja novčane kazne taj da se novčana kazna utvrdi u određenom iznosu (tako što se svaki dan izrečene kazne zatvora zamjenjuje sa 100,00 KM). Nadalje Ustavni sud zapaža da redovni sudovi na osnovu dokaza u spisu, a suprotno odlukama u spomenutim rješenjima nisu zaključili da u apelantovom slučaju treba primijeniti najniži dnevni iznos novčane kazne. Imajući u vidu način na koji redovni sudovi utvrđuju broj i visinu dnevnih iznosa novčane kazne prema članu 47. stav 5. KZFBiH, pri čemu su redovni sudovi dužni uzeti u obzir ukupne materijalne prilike konkretne osuđene osobe, zatim da novčana kazna mora biti individualizirana, kao i svrhu same novčane kazne, Ustavni sud smatra da obrazloženja koja su redovni sudovi naveli u osporenim odlukama, pozivajući se pri tome na relevantne odredbe KZFBiH, nisu proizvoljna.

37. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak proveden uz garancije koje pruža član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te da shodno tome osporenim odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

VIII. Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u obrazloženju osporenih odluka nema ničega što ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na apelantovu štetu, te kada su redovni sudovi za svoje odluke dali jasne razloge, kao i kada nije došlo do povrede načela pravne sigurnosti.

39. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov ponovni prijedlog za donošenje privremene mjere.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.