Službeni glasnik BiH, broj 80/10

na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU


OBRAZLOŽENJE


Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3088/07, rješavajući apelaciju Hasana Bukvića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Hasana Bukvića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Livnu broj 068-2-P-07-000-333 koji još uvijek nije okončan i nalazi se u fazi odlučivanja o reviziji pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, bez daljnjeg odlaganja, donese odluku u predmetu broj 070-0-Rev-09-000100 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod


1. Hasan Bukvić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupa Tomislav Baković, advokat iz Tomislavgrada, podnio je 19. novembra 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja sudskog postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-255/05 odnosno 068-2-P-07-000-333.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda od Općinskog suda je zatraženo 23. novembra 2007. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 14. maja 2009. godine je zatraženo da dostavi kompletan sudski spis.

3. Općinski sud je 17. decembra 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 29. maja 2009. godine obavijestio Ustavni sud o razlozima nedostavljanja sudskog spisa.

4. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je na zahtjev Ustavnog suda 17. februara 2010. godine dostavio sudski spis broj 070-0-Rev-09-000100.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju i obavještenje Općinskog suda su dostavljeni podnosiocu apelacije 3. marta 2010. godine.

III. Činjenično stanje


6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je tužbenim zahtjevom kod Općinskog suda 6. aprila 2005. godine, koji je precizirao 13. januara 2006. godine, protiv KAPIS d.o.o. "Tvornica kabela" Tomislavgrad kao poslodavca (u daljnjem tekstu: tuženi) pokrenuo radni spor. Apelant je zatražio da se utvrdi da ga je tuženi, zbog nacionalnog porijekla i vjerske pripadnosti, diskriminirao u ostvarivanju prava na rad te da se tuženom naloži da ga vrati na poslove pomoćnog radnika na "ekstruderu" ili na druge odgovarajuće poslove i uspostavi mu sva prava iz radnog odnosa, uključujući uplatu svih neuplaćenih doprinosa iz radnog odnosa za period od 31. jula 1993. godine pa do povratka na posao, te naloži tuženom da mu isplati na ime naknade plaće za period od 1. augusta 1993. godine pa do dana pravomoćnosti presude "novčane iznose koji su utvrđeni prema vještačenju vještaka finansijske struke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos i to od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kao i troškove postupka".

8. Apelantu je prije podnošenja navedenog tužbenog zahtjeva rješenjem Ministarstva zdravstva, socijalne skrbi i prognanih, Tomislavgrad - Komisije za provedbu člana 143. Zakona o radu ("Službene novine" FBiH br. 43/99 i 32/00) broj 10/2-34-24/00 od 20. augusta 2003. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Federalne komisije za implementaciju navedene zakonske odredbe broj 03-34-835/03 od 13. oktobra 2004. godine, utvrđen status zaposlenika na čekanju te je tuženom naloženo da u roku od 15 dana riješi apelantov radno-pravni status.

9. Općinski sud je u konkretnom predmetu donio Presudu broj P-255/05 od 3. februara 2006. godine kojom je u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev i istovremeno ga obavezao da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 1.875,00 KM.

10. Kantonalni sud u Livnu je (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), odlučujući o apelantovoj žalbi protiv presude Općinskog suda, Rješenjem broj 010-0-Gž-06-000-087 od 14. aprila 2006. godine uvažio žalbu, pobijanu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku.

11. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da "iz stanja spisa i provedenih dokaza proizlazi da prvostepeni sud nije utvrdio kakav je radno-pravni status apelanta i koja mu prava pripadaju iz radnog odnosa, jer su u pobijanoj presudi samo konstatirana prava koja pripadaju uposleniku kojem je priznat status uposlenika na čekanju, da bi apelanta prvostepeni sud na kraju odbio sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, ne uzimajući u obzir činjenicu da je poslodavac bio dužan postupiti po rješenjima nadležnih komisija od 20. augusta 2003. godine i 13. oktobra 2004. godine". Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud dužan meritorno svojom odlukom utvrditi apelantov radno-pravni status kao i apelantova prava iz radnog odnosa. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja Općinskom sudu dao detaljne upute o postupanju u ponovnom postupku, određujući da otkloni sve utvrđene povrede, postupi po uputama i primjedbama, utvrdi odlučne činjenice, raspravi sporna pitanja i sve apelantove žalbene prigovore i upotpuni dokazni postupak.

12. Kantonalni sud je, nakon što je odlučio o žalbi, vratio na daljnje postupanje kompletan sudski spis broj P-255/05 koji je Općinski sud je zaprimio 22. maja 2006. godine.

13. U međuvremenu Općinski sud je konkretnom predmetu promijenio numeraciju tako da je predmet P-255/05 dobio broj 068-2-P-07-000 3333.

14. U ponovnom postupku u istom predmetu je bilo zakazano šest ročišta, i to za 22. januar, 6. mart, 1. april, 10. april, 22. april i 3. juni 2008. godine, od kojih su četiri odložena (prvo ročište je odloženo zbog neodazivanja tuženog, dok je drugo ročište sud odložio uz saglasnost obiju strana zbog vremenskih neprilika, treće zbog neodazivanja tuženog, a četvrto zbog neodazivanja svjedoka). Također, apelant je 1. aprila 2008. godine predao sudu pismeni podnesak kojim je preinačio svoj tužbeni zahtjev.

15. Presudom Općinskog suda broj 068-2-P-07-000 333 od 25. juna 2008. godine, koja je donesena u ponovnom postupku, tuženi je obavezan da apelantu isplati na ime naknada plaća za period od 1. decembra 1999. godine pa do 5. maja 2000. godine ukupan iznos od 834,66 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 6. aprila 2005. godine pa do isplate, kao i da mu uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje kod nadležnog fonda PIO za navedeni period, u roku od 15 dana, a da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Istom presudom je odbijen apelantov zahtjev da se vrati na posao, te da mu se isplate plaće i svi doprinosi iz radnog odnosa za period od 1. augusta 1993. godine pa do povratka na posao, kao i troškovi postupka. Također je odbijen apelantov tužbeni zahtjev prema kojem ga je tuženi diskriminirao u ostvarivanju prava na rad zbog nacionalnog porijekla i vjerske pripadnosti.

16. Općinski sud je 26. augusta 2008. godine Kantonalnom sudu dostavio na nadležnost sudski spis broj 068-2-P-07-000-333 s izjavljenim žalbama protiv navedene prvostepene presude kao i odgovorima na žalbe.

17. Kantonalni sud je, odlučujući o žalbama apelanta i tuženog, Presudom broj 010-0-Gž-08-000647 od 6. novembra 2008. godine odbio kao neosnovane žalbe i apelanta i tuženog, te je potvrdio prvostepenu presudu.

18. Kantonalni sud je Općinskom sudu dostavio kompletan spis, koji je zaprimljen 11. decembra 2008. godine.

19. Apelant je protiv Presude Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-08-000647 od 6. novembra 2008. godine izjavio reviziju, te je predmet Općinskog suda broj 068-2-P-07-000-333 proslijeđen Vrhovnom sudu 21. januara 2009. godine na nadležan postupak.

20. Konkretan predmet kod Vrhovnog suda vodi se pod brojem 070-0-Rev-09-000100 i u njemu do danas nije donesena odluka o reviziji.

IV. Apelacija


a) Navodi iz zahtjeva


21. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u konkretnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je naveo da je kod tuženog kao svog poslodavca bio zaposlen na neodređeno vrijeme od 2. juna 1987. godine. Međutim, 31. jula 1993. godine usmeno je udaljen s posla bez pismene odluke, te mu je onemogućeno da radi sve do danas. Apelant je naglasio da mu je rješenjem Kantonalne komisije za provedbu člana 143. Zakona o radu broj 10/2-34-24/00 od 20. augusta 2003. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Federalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu broj 03-34-835/03 od 13. oktobra 2004. godine, utvrđen status zaposlenika na čekanju, te je tuženom naloženo da u roku od 15 dana riješi njegov radno-pravni status. Apelant je također naveo redoslijed svih radnji koje je poduzeo ističući da je Kantonalni sud usvojio njegovu žalbu protiv prvostepene presude, te Rješenjem broj 010-0-Gž-06-000-087 od 14. aprila 2006. godine vratio na ponovni postupak. Apelant je posebno ukazao da Općinski sud "ni do dana pisanja ove apelacije nije odredio rok održavanja pripremnog ročišta niti, prema saznanjima punomoćnika apelanta, ima namjeru završiti ovaj postupak", iako je članom 228. Zakona o parničnom postupku propisan rok od 30 dana od dana primitka rješenja drugostepenog suda, u kojem je prvostepeni sud dužan održati ročište.

b) Odgovor na apelaciju


22. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da nije bilo kršenja ustavnih prava stranaka u postupku, naglašavajući da je u konkretnom predmetu pripremno ročište zakazano za 22. januar 2008. godine. Općinski sud je ukazao na činjenicu da je o toku rada u vezi s konkretnim predmetom 23. novembra 2007. godine obavijestio Ured ombudsmena Federacije Bosne i Hercegovine i da je, između ostalog, naveo i okolnost da je Općinski sud do 23. novembra 2007. godine zaprimio ukupno 818 predmeta. Također, Općinski sud je 27. maja 2009. godine obavijestio Ustavni sud da je spis broj 068-2-P-07-000 333 21 21. juna 2009. godine upućen na nadležan postupak po reviziji.

V. Relevantni propisi


23. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 11.

Prvostepeni postupak će se, po pravilu, sastojati od dva ročišta - jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.

Član 94.

Š...Ć(2) Glavna rasprava će se, po pravilu, održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.Š...Ć

Član 184.

(1) Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.

Član 185.

Nakon zaključenja glavne rasprave, sud će prisutne stranke obavijestiti o datumu donošenja presude. Š...Ć

Član 217. st. 1, 3. i 4.

Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 228.

Prvostepeni sud je dužan, odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, da odredi pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu koje će se održati najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja drugostepenog suda, te da izvede sve parnične radnje i da raspravi sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud u svom rješenju.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost


24. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

26. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u dijelu u kojem se ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjet iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum


28. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku pred Općinskim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje


29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

31. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak povodom apelantove tužbe građansko-pravne prirode jer se u njemu utvrđuju građanska prava apelanta koji je zainteresiran da se konačna odluka o njegovom tužbenom zahtjevu donese u razumnom roku. Stoga su u konkretnom slučaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi.

Pravo na donošenje odluke u razumnom roku


a) Relevantni principi


32. Ustavni sud prije svega ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

33. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, nego može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

34. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir


35. Ustavni sud zapaža da je apelant 6. aprila 2005. godine pokrenuo predmetni postupak koji u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od četiri godine i 11 mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka


36. U konkretnom slučaju predmetni postupak se tiče radnog spora koji je tužbom pokrenuo apelant zbog prestanka njegovog radnog odnosa. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom postupku.

37. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je članom 420. Zakona o parničnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da će se u postupku u parnicama iz radnih odnosa, osobito pri određivanju rokova i ročišta, uvijek obraćati naročita pažnja na potrebu hitnog rješavanja radnih odnosa. Također, članom 228. ZPP-a određeno je da je prvostepeni sud dužan, odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, da odredi pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu koje će se održati najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja drugostepenog suda, te izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud. Međutim, prema dokazima u spisu, Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije bio aktivan od 22. maja 2006. godine, od kada je Kantonalni sud po usvajanju apelantove žalbe protiv prvostepene odluke vratio kompletan spis na dalji postupak, sve do 22. januara 2008. godine kada je Općinski sud zakazao prvo pripremno ročište. Dakle, Općinski sud nije poduzeo ni jednu parničnu radnju duže od godinu dana i sedam mjeseci. S obzirom na to, Ustavni sud će navedenu neaktivnost staviti na teret Općinskom sudu imajući u vidu da je smisao navedenih zakonskih odredaba u tome da sud, u predmetnim parnicama u kojima se raspravlja o egzistencijalnim pravima zaposlenih, poduzima posebne mjere s ciljem hitnog rješavanja spora, posebno imajući u vidu da je zakonodavac propisao obavezu prvostepenom sudu da odmah odredi pripremno ročište, odnosno ročište za glavnu raspravu, te da ga održi najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja od drugostepenog suda.

38. Što se tiče daljeg toka prvostepenog postupka, Ustavni sud također zapaža da je Općinski sud, postupajući po uputama Kantonalnog suda, prije rješavanja merituma tužbenog zahtjeva zakazao šest ročišta za glavnu raspravu, te je 25. juna 2008. godine donio Presudu broj 068-2-P-07-000 333. Dakle, Općinskom sudu je trebalo više od dvije godine da donese odluku u ponovnom postupku, dok je svoju prvu odluku donio u roku od devet mjeseci. Općinski sud se nije izjasnio o složenosti predmeta, a kao razlog predmetne dužine trajanja postupka naveo je veliki broji neriješenih predmeta. Međutim, Ustavni sud je u ovoj odluci ukazao da jednostavno navođenje velikog broja predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka.

39. Ustavni sud uočava da je Kantonalni sud, rješavajući o obje žalbe protiv prvostepenih odluka Općinskog suda, postupao efikasno i nije doprinio dužini konkretnog postupka.

40. Iz stanja dokaza spisa proizlazi da je Vrhovnom sudu dostavljen sudski spis po izjavljenoj reviziji protiv drugostepene presude Kantonalnog suda. Predmetni spis je kod Vrhovnog suda zaveden pod brojem 070-0-Rev-09-0001000 i do danas nije donesena odluka o reviziji. Iako je proteklo više od godinu dana od dana dostavljanja predmeta na nadležnost, Ustavni sud uočava da ovo još uvijek nije nerazumno dug period pred Vrhovnim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na konzistentnu praksu Evropskog suda prema kojoj dužina trajanja postupka, na određenim instancama posmatranim pojedinačno, može biti smatrana razumnom. Međutim, u obzir se mora uzeti postupak u cijelosti i dužina trajanja postupka na svim instancama zajedno, kao i svi ostali kriteriji koji se cijene u odlučivanju o tome da li je ovaj standard iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije prekršen (vidi Evropski sud, Ruotulo protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija A, broj 230-D, stav 99). Također, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojoj je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). U tom smislu, Ustavni sud ukazuje da, uzeto u cjelini, nema razložnog opravdanja zašto postupak u sporu koji je hitne prirode traje ukupno četiri godine i 11 mjeseci, a u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda još nije okončan. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je dužini postupka najviše doprinio Osnovni sud.

41. Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način doprinio dužini predmetnog postupka.

42. Ustavni sud uočava da apelant nije tražio novčanu kompenzaciju na ime nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka, pa o tom pitanju neće ni odlučivati.

43. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da sveukupna dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

44. Iako smatra da postupak pred Vrhovnim sudom, pred kojim se vodi postupak revizije, pravo na donošenje odluke u razumnom roku pojedinačno pred ovom sudskom instancom još uvijek nije povrijeđeno, Ustavni sud smatra svrsishodnim da naloži Vrhovnom sudu da bez daljnjeg odlaganja donese odluku o izjavljenoj reviziji, budući da se radi o postupku koji je prema zakonu hitan, te s obzirom na to da je već utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje u postupku pred Općinskim sudom.

45. S obzirom na zaključak u vezi s povredom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, jer se navodi o povredi ovog prava zasnivaju isključivo na tvrdnjama o nedonošenju odluke u razumnom roku.

VIII. Zaključak


46. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak, u predmetu koji se tiče radnog spora, trajao četiri godine i 11 mjeseci i još uvijek nije pravosnažno okončan, a Općinski sud koji je najviše doprinio neopravdano dugom trajanju konkretnog postupka za to nije pružio zadovoljavajuće obrazloženje.

47. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!