Službeni glasnik BiH, broj 70/10
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj
AP 258/08, rješavajući apelaciju
Puniše Rešetara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija
Puniše Rešetara podnesena zbog neprovođenja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zenici pod brojem I-368/04.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Puniša Rešetar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice podnio je 21. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem I-368/04.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 25. januara 2008. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a 12. juna 2009. godine da dostavi spis.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 21. februara 2008. godine, a fotokopiju spisa 26. juna 2009. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 25. marta 2010. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda u Zenici broj P-215/94 od 29. marta 1994. godine, Božo Janjić (u daljnjem tekstu: izvršenik) obavezan je da apelantu vrati zajam u iznosu od 2.500 DM sa pripadajućim zakonskim kamatama od 17. aprila 1994. godine do isplate, kao i da mu plati troškove parničnog postupka. Pravosnažnom dopunskom Presudom Osnovnog suda u Zenici broj P-608/94 od 6. jula 1995. godine izvršeniku je naloženo da plati i daljnji iznos na ime kamata i to pripadajuću zakonsku deviznu kamatu na iznos od 2.530 DM od 11. marta 1991. godine do 17. aprila 1994. godine, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
7. Apelant je 29. marta 2003. godine podnio prijedlog za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja prodajom izvršenikovih nekretnina, a 23. aprila 2004. godine je proširio svoj prijedlog. Predmet je u Općinskom sudu zaveden pod brojem I-368/04. Apelant je na zapisnik pred Općinskim sudom 10. septembra 2004. godine izjavio da predlaže da sud "malo zastane sa predmetom". Apelant je podneskom od 13. aprila 2007. godine zatražio da sud nastavi sa postupkom povodom prijedloga za izvršenje od 29. marta 2003. godine, koji je proširen 23. aprila 2004. godine. Apelant je podneskom od 25. jula 2007. godine obavijestio Općinski sud o izvršenikovoj adresi.
8. Općinski sud je zaključkom od 6. novembra 2007. godine zatražio od apelanta da sudu dostavi uvjerenje o državljanstvu za izvršenika (kako bi mu sud dostavio dopis jer imenovani živi u inostranstvu). Apelant je 9. novembra 2007. godine dostavio sudu traženu dokumentaciju uz prijedlog da sud donese rješenje o izvršenju.
9. Općinski sud je Zaključkom broj I-368/04 od 28. januara 2008. godine, na raspravi održanoj pred sudom, naložio apelantu da uredi prijedlog (da ga opredijeli u važećoj valuti, kao i da označi nekretnine na kojim se izvršenje treba provesti prema zk. izvacima). Apelant je 7. februara 2008. godine uredio prijedlog za izvršenje, ali je Općinski sud zaključkom od 11. marta 2008. godine konstatirao da prijedlog nije uređen na način kako je sud tražio, te ga je ponovo vratio apelantu da ga uredi uz napomenu da će, ukoliko apelant u cijelosti ne postupi prema zahtjevu suda, donijeti odluku prema stanju spisa i u skladu sa Zakonom o parničnom postupku. Apelant je, u skladu sa zaključkom suda od 11. marta 2008. godine, 4. aprila 2008. godine sudu dostavio prijedlog za izvršenje.
10. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj I-368/04 od 14. aprila 2008. godine. U rješenju je navedeno da se određuje predloženo rješenje o izvršenju povodom prijedloga za izvršenje od 4. aprila 2008. godine, kojim je uređen prijedlog za izvršenje podnesen 29. marta 2004. godine i proširen podnescima od 23. aprila 2004. godine i 13. aprila 2007. godine. U tački I dispozitiva navedenog rješenje utvrđeno je da se predloženo izvršenje određuje na osnovu izvršnih i pravosnažnih isprava br. P-215/1994 od 30. aprila 1994. godine i P-608/94 od 6. oktobra 1995. godine (kojima je izvršenik obavezan da apelantu isplati novčano potraživanje u vrijednosti od 2.530 DEM, odnosno protivvrijednost od 2.530 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka u iznosu od 83 KM) i pravosnažnog Rješenja broj I-1718/01 od 18. februara 2002. godine (kojim je apelantovo potraživanje osigurano) na nekretninama tačno navedenim u dispozitivu rješenja. Tačkom II rješenja od 14. aprila 2008. godine odbijen je apelantov prijedlog za izvršenje u dijelu izvršnog zahtjeva kojim je tražio kamatu u iznosu od 38.936.46 KM za period kašnjenja od 11. marta 1991. godine do 31. marta 2002. godine i od 1. aprila 2002. godine do dana odlučivanja o iznosu kamate kao prethodnom pitanju, te njegov zahtjev za daljnji dnevni obračun iznosa kamate.
11. Protiv rješenja o izvršenju apelant je 6. juna 2008. godine izjavio prigovor Općinskom sudu zbog tačke I dispozitiva navedenog rješenja. Izvršenik je 14. augusta 2008. godine u Općinskom sudu izjavio da je spreman postupiti prema rješenju o izvršenju, te platiti apelantu glavni dug i kamate u ukupnom iznosu od 6.549 KM.
12. Općinski sud je donio Rješenje broj I-368/04 od 19. augusta 2008. godine, te odbio apelantov prigovor. U obrazloženju je Općinski sud naveo da odluku o izvršenju zasniva na pravosnažnoj i izvršnoj presudi, te da je glavni dug i kamate dosudio u skladu sa tim. Općinski sud je naveo da je odbio apelantov zahtjev da mu izvršenik isplati iznos od 38.936.45 KM jer taj iznos nije dosuđen pravosnažnom ispravom, već je ovaj iznos, kako je sud utvrdio, predmet posebnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj P-258/03.
13. Protiv rješenja od 19. augusta 2008. godine apelant je 10. septembra 2008. godine izjavio žalbu Kantonalnom sudu zbog tačke II dispozitiva prvostepenog rješenja od 14. aprila 2008. godine.
14. Prema informacijama kojima raspolaže Ustavni sud, postupak povodom žalbe je pred Kantonalnim sudom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
15. Apelant se u apelaciji žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se u momentu podnošenja apelacije žalio da sud neće da izvrši pravosnažne presude, te da je bio primoran da sam utvrdi činjenice u postupku. Apelant ističe da se izvršenje ne provodi ni nakon što je pribavio sve relevantne činjenice, iako ne postoje zakonske smetnje za izvršenje.
b) Odgovor na apelaciju
16. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je na apelantov zahtjev postupak mirovao, te da je postupak nastavljen nakon što je to zatražio apelant, te je u prilog toj tvrdnji dostavio relevantnu dokumentaciju (apelantovi podnesci i zapisnici sa ročišta).
V. Relevantni propisi
U
Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 i 33/06) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnosti i redoslijed postupanja
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 9.
(1) U izvršnom postupku sud postupa na osnovu podnesaka i drugih pismena.
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog neizvršenja pravosnažne presude, odnosno zbog neprovođenja postupka izvršenja koji se vodi pred Općinskim sudom. Iako je predmetni postupak još u toku i nije pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva jer Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
20. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (
prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
21. Apelant se žali da mu je već duži period onemogućeno da izvrši pravosnažnu sudsku presudu.
22. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojima izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora da bude posmatrano kao integralni dio "suđenja" u smislu člana 6. Evropske konvencije. Osim toga, Evropski sud za ljudska prava već je prihvatio taj princip u predmetima koji se tiču dužine postupka (vidi Evropski sud za ljudska prava,
Di Pede protiv Italije i Zappia protiv Italije, presuda od 26. septembra 1996. godine, Izvještaji o presudama i odlukama 1996-IV, str. 1383-1384, st. 20-24. i str. 1410. i 1411, st. 16-20). Iz navedenog je vidljivo da postoji izgrađena praksa u pogledu toga da neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na pravično suđenje (vidi predmet broj
AP 1094/04 od 20. decembra 2005. godine, objavljen u "Službenom glasniku BiH" 45/06).
23. Ustavni sud smatra da se navedeni stav Evropskog suda za ljudska prava može primijeniti i u konkretnom slučaju s obzirom na to da se on, također, odnosi na neizvršavanje pravosnažne sudske odluke.
24. U konkretnom slučaju nije sporno da apelant posjeduje pravosnažnu sudsku odluku, te da je ona postala i izvršna. Ustavni sud primjećuje da je apelant podnio zahtjev za prinudno izvršenje 29. marta 2003. godine i postupak je u toku. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je apelant 19. januara 2004. godine pred Općinskim sudom zatražio da "sud malo zastane" sa postupkom, a nastavak postupka zatražio je tek podneskom od 13. aprila 2007. godine.
25. Također, Ustavni sud primjećuje da je, nakon što je postupak nastavljen, Općinski sud preduzimao određene radnje i u dva navrata zatražio od apelanta da uredi prijedlog za izvršenje tako što će zatražiti izvršenje u važećoj valuti i tačno označiti nekretnine na kojima će se provesti izvršenje. Apelant je konačno uredio prijedlog za izvršenje 4. aprila 2008. godine, a Općinski sud je donio rješenje o izvršenju 14. aprila 2008. godine. Prema informacijama kojima raspolaže Ustavni sud, postupak je u toku i nalazi se u fazi raspravljanja budući da je apelant izjavio prigovor i žalbu protiv prvostepenog rješenja.
26. U takvim okolnostima, Ustavni sud smatra da se ne može zaključiti da sudovi "ne žele da izvrše pravosnažnu presudu", kako je to apelant u apelaciji naveo, jer iz spisa proizlazi upravo suprotno - da su sudovi preduzimali određene radnje s ciljem donošenja rješenja o dozvoli izvršenja na apelantov prijedlog. Također, Ustavni sud primjećuje da, zbog zakonskih mogućnosti koje apelant koristi (prigovor i žalba), rješenje o izvršenju još nije postalo pravosnažno ali je postupak, u skladu sa zakonom, u toku. Dalje, Ustavni sud primjećuje da izvršni postupak još nije okončan zbog toga što je sud skoro dvije godine i šest mjeseci (od 10. septembra 2004. godine do 13. aprila 2007. godine), na apelantov zahtjev, "zastao sa postupkom", te je, nakon što je apelant zatražio nastavak postupka, apelant u dva navrata pozvan da uredi prijedlog u skladu sa uputstvima suda. Nakon toga je sud donio rješenje o izvršenju, te je apelant izjavio žalbu i prigovor. U tom smislu, Ustavni sud smatra da apelantu nije onemogućeno izvršenje, kako to apelant tvrdi, već se postupak vodi u skladu sa odredbama relevantnih propisa o izvršenju. Iako je činjenica da apelant još nije dobio pravosnažnu odluku o izvršenju, Ustavni sud smatra da za to postoje objektivni i opravdani razlozi, kao i da je apelant u velikoj mjeri sam doprinio da postupak izvršenja još nije okončan, zbog čega nema kršenja prava na pravično suđenje.
27. Na osnovu iznesenog, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
28. Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku izvršenja pravosnažne sudske presude kada je sud, na apelantov zahtjev, zastao sa postupkom izvršenja, a zatim, u relativno kratkom roku, od apelantovog prijedloga da se nastavi sa postupkom i uređenog prijedloga, donio rješenje o izvršenju protiv kojeg je apelant, u skladu sa zakonom, izjavio prigovor i žalbu.
29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.