Službeni glasnik BiH, broj 49/13
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Na osnovu člana 160. stav (2) tačka a) u vezi sa članom 56. stav (2) Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu ("Službeni glasnik BiH", br. 36/08 i 87/12), člana 4. i 14. stav (1) alineja 8) Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 5/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06, 88/07, 35/09, 59/09, 103/09, 87/12 i 6/13) i člana 16. Zakona o upravi Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 32/02 i 102/09), Ministarstvo sigurnosti donijelo je
PRAVILNIK
O ZAŠTITI STRANACA ŽRTAVA TRGOVINE LJUDIMA
I. OPĆE ODREDBE
Član 1.
(Predmet Pravilnika)
Ovim pravilnikom utvrđuju se pravila i standardi u postupanju kao i druga pitanja u vezi sa prihvatom, oporavkom i povratkom stranca žrtve trgovine ljudima (u daljem tekstu: žrtva trgovine).
Član 2.
(Upotreba termina)
U smislu ovog pravilnika:
(a) "Trgovina ljudima" znači regrutovanje, transport, transfer, skrivanje/pružanje utočišta ili prihvat osoba, putem prijetnje ili upotrebom sile ili drugih oblika prinude, otmice, prevare, obmanjivanja, zloupotrebe vlasti ili stanja ugroženosti, davanje ili primanje novca ili benificija za dobijanje pristanka osobe koja ima kontrolu nad nekom drugom osobom, u svrhu eksploatacije.
Eksploatacija uključuje, i u najmanjoj mjeri, iskorištavanje prostitucije drugih osoba ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, ropstvo ili praksu sličnu ropstvu, pokornost ili uzimanje organa.
(b) Pristanak žrtve trgovine na namjeravanu eksploataciju izloženu u tački a) ovog člana biće nevažan kada je upotrijebljeno bilo koje sredstvo izloženo u tački a).
(c) Regrutovanje, transport, transfer, skrivanje ili prihvat djeteta radi eksploatacije smatraće se "trgovinom ljudima" čak i kada ne uključuje nijedno sredstvo predviđeno tačkom a) ovog člana.
(d) "Dijete" je svaka osoba mlađa od osamnaest godina.
(e) "Žrtva" je svaka fizička osoba koja je postala predmetom trgovine ljudima u smislu definicije iz tačke a) ovog člana.
(f) "Specijalni tretman djeteta" podrazumijeva osiguranje smještaja na sigurno mjesto, poštivanje mišljenja djeteta, pravo na povjerljivost i diskreciju, pravo na informaciju, efikasno vođenje postupka odnosno procjenu pojedinačnog slučaja, pronalaženje i primjenu trajnog rješenja, uz poštivanje najboljeg interesa djeteta.
(g) Organi u postupanju su: organizacione jedinice Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ministarstvo), Služba za poslove sa strancima (u daljem tekstu: Služba), Granična policija Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Granična policija), tužilaštva, policijski organi u BiH, inspekcijski organi i nadležni organi socijalne zaštite.
Član 3.
(Zaštita privatnosti i identiteta žrtve trgovine)
(1) U cilju osiguranja zaštite privatnosti i identiteta žrtve trgovine, u svim postupcima obavezna je primjena zakona i drugih propisa o zaštiti ličnih podataka.
(2) U cilju zaštite identiteta žrtve trgovine Ministarstvo uspostavlja evidenciju o strancima žrtvama trgovine kojima je odobren boravak u BiH, usaglašenu sa zakonima i drugim propisima o zaštiti ličnih podataka, te omogućava pristup podacima osobama ovlaštenim za korištenje tih podataka.
(3) Vrste podataka, procedure unosa, obrade, pristupa, kontrole, korištenja, čuvanja i brisanja podataka o strancima žrtvama trgovine iz stava (2) ovog člana, kao i druge odredbe bitne za funkcionisanje "Evidencije o strancima žrtvama trgovine ljudima" propisuje instrukcijom ministar sigurnosti.
Član 4.
(Zaštita žrtve trgovine)
Organi u postupanju neće pokretati postupke protiv žrtve trgovine zbog nezakonitog ulaska ili boravka u zemlji ako su ove radnje izvršene u direktnoj vezi sa trgovinom ljudima.
Član 5.
(Zabrana diskriminacije)
Prema žrtvi trgovine ne smije se ispoljavati diskriminacija po bilo kojim osnovama, uključujući spol, rasu, boju kože, jezik, obrazovanje, vjeroispovjest, politička i druga stajališta, nacionalno i socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinski status, dob, psihičku ili fizičku invalidnost, status koji se stiče rođenjem ili neki drugi status.
II. PRIHVAT I SMJEŠTAJ ŽRTAVA TRGOVINE
Član 6.
(Identifikacija i prihvat žrtve trgovine)
(1) Organi u postupanju su dužni da sa strancem za koje postoje osnovi sumnje da se radi o žrtvi trgovine postupaju kao sa žrtvom trgovine sve dok postoje navedeni osnovi sumnje.
(2) U postupku identifikacije žrtve trgovine nadležni organi su dužni da cijene sljedeće pokazatelje:
- samoidentifikaciju,
- mjesto i uslove gdje je stranac potencijalna žrtva trgovine pronađena,
- ograničenje lične slobode,
- psiho-fizičko stanje osobe,
- dob osobe, posebno ako su osobe u dobi do 18 godina,
- način i svrhu ulaska u Bosnu i Hercegovinu,
- status, kretanje i boravak osobe u Bosni i Hercegovini,
- posjedovanje putne isprave,
- posjedovanje finansijskih sredstava i
- druge okolnosti relevantne za pravilnu identifikaciju.
Član 7.
(Obaveza organa u postupanju)
Organi u postupanju u slučaju postojanja osnova sumnje da se radi o žrtvi trgovine - strancu dužni su bez odlaganja pismeno obavijestiti organizacionu jedinicu Službe, a u cilju osiguranja prihvata i smještaja.
Član 8.
(Obavljanje intervjua)
(1) Inspektor za strance organizacione jedinice Službe u mjestu gdje je zatečen stranac za kojeg postoje osnovi sumnje da je žrtva trgovine obavlja intervju uz prethodno upoznavanje stranca sa pravima i obavezama utvrđenim Zakonom, kao i o mogućnosti korištenja nezavisne pravne pomoći u svim fazama postupka, te o pravu da tok postupka prati na jeziku koji razumije, što se konstatuje zapisnikom.
(2) Inspektor za strance organizacione jedinice Službe prilikom obavljanja intervjua utvrđuje činjenice iz člana 6. ovog pravilnika.
(3) Organizaciona jedinica Službe istovremeno je obavezna dostaviti odgovarajuću informaciju nadležnom tužilaštvu uz osiguranje povjerljivosti izvora informacije.
Član 9.
(Smještaj, postupak i nadležnost za smještaj žrtve trgovine)
(1) U cilju osiguranja adekvatnog i sigurnog smještaja žrtve trgovine Ministarstvo u skladu sa članom 98. stav (1) Zakona osniva Centar za smještaj žrtava trgovine ljudima (u daljem tekstu: sklonište) i u skladu sa članom 98. stav (6) Zakona vrši nadzor nad radom navedene specijalizovane ustanove za prihvatanje stranaca.
(2) Ministarstvo može potpisati protokol o saradnji sa NVO-ima o korištenju kapaciteta NVO-a kao skloništa za smještaj i zbrinjavanje žrtava trgovine, kojim se uređuju međusobna prava i obaveze uz poštivanje odredbi ovog pravilnika.
(3) Organizaciona jedinica Službe, nakon obavljenog intervjua, a uz pisanu saglasnost stranca za kojeg postoje osnovi sumnje da je žrtva trgovine i uz konsultacije sa tužiocem, stranca upućuje u sklonište radi pružanja pomoći i zaštite, te radi sprječavanja njegove dalje eksploatacije ili zlostavljanja.
(4) Smještaj žrtve trgovine u sklonište vrši organizaciona jedinica Službe uz pismeni zahtjev upućen Upravi skloništa, a kopiju zahtjeva dostavlja Ministarstvu. Ukoliko žrtvu trgovine smjesti organizaciona jedinica Službe koja nije nadležna po mjestu lokacije skloništa, dužna je odmah o tome obavijestiti organizacionu jedinicu Službe gdje se nalazi sklonište i dostaviti kompletnu dokumentaciju, te je ista nadležna za dalje postupanje.
(5) Ukoliko se dob stranca ne može utvrditi sa sigurnošću, a postoje razlozi za vjerovanje da se radi o djetetu, isti se tretira kao dijete sve do potvrđivanja njegove starosne dobi. Prema toj osobi se poduzimaju sve posebne propisane mjere u cilju zaštite najboljeg interesa djeteta, te se obavještava mjesno nadležni općinski organ uprave za poslove socijalne zaštite u cilju osiguranja privremenog staratelja.
(6) Uprava skloništa bez odlaganja dostavlja nadležnoj organizacionoj jedinici Službe i Ministarstvu informacije o prijemu upućene osobe.
(7) Uprava skloništa osigurava osobama iz stava (3) ovog člana uživanje svih prava propisanih članom 14. ovog Pravilnika.
Član 10.
(Status zaštićene osobe)
(1) Osoba za koju postoje osnovi sumnje da je žrtva trgovine, smještajem u sklonište stiče status zaštićene osobe na period od 30 dana od datuma prijema u sklonište, što se smatra periodom oporavka i razmišljanja, da bez uticaja počinilaca krivičnih djela i na osnovu pravih informacija donese odluku, da li će sarađivati sa nadležnim organima radi istrage u otkrivanju i procesuiranju krivičnog djela trgovine ljudima.
(2) Prema strancu za kojeg postoje osnovi sumnje da je žrtva trgovine i koji je u statusu zaštićene osobe, neće se pokretati i/ili izvršavati mjere protjerivanja iz BiH.
(3) Status zaštićene osobe ne dovodi u pitanje radnje koje provode nadležni organi u primjeni zakonskih odredbi, a posebno u postupku provođenja istrage u otkrivanju i procesuiranju krivičnog djela trgovine ljudima.
(4) Status zaštićene osobe može prestati ako nadležni organi utvrde da je žrtva trgovine, aktivno, dobrovoljno i na vlastitu inicijativu obnovila kontakte s počiniocima krivičnog djela trgovine ljudima ili zbog razloga povezanih s javnim poretkom ili sigurnosti BiH ili ako se utvrdi da je status zaštićene osobe neosnovan.
(5) U slučaju prestanka statusa zaštićene osobe na stranca se primjenjuju odredbe Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu (u daljem tekstu: Zakon).
Član 11.
(Podnošenje zahtjeva za privremeni boravak i nadležnost za rješavanje)
(1) Stranac - žrtva trgovine ako nema regulisan boravak na teritoriji Bosne i Hercegovine, u periodu u kojem uživa status zaštićene osobe nadležnoj organizacionoj jedinici Službe podnosi zahtjev za odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga, a za dijete žrtvu trgovine zahtjev podnosi njegov zakonski zastupnik.
(2) Nadležna organizaciona jedinica Službe podnosiocu zahtjeva iz stava (1) ovog člana izdaje potvrdu u skladu sa članom 60. stav (7) Zakona.
(3) Postupak za odobrenje/produženje privremenog boravka provodi i rješenje donosi nadležna organizaciona jedinica Službe, cijeneći dokaze, činjenice i okolnosti iznesene u zahtjevu za privremeni boravak, ocjenu organa pred kojim se vodi postupak ili preporuku drugog nadležnog organa ili nalaz specijaliste medicinske struke odgovarajuće zdravstvene ustanove o potrebi liječenja. Doneseno rješenje se dostavlja i Ministarstvu.
Član 12.
(Odobrenje/produženje privremenog boravka iz humanitarnih razloga)
(1) Žrtvi trgovine može se odobriti privremeni boravak iz humanitarnih razloga u skladu sa članom 54. stav (1) tačka a) a u vezi sa članom 52. stav (5) Zakona po osnovu:
a) pružanja pomoći u oporavku i povratku u zemlju uobičajenog mjesta boravka ili u zemlju koja ga prihvata, ili
b) saradnje sa nadležnim organima radi istrage u otkrivanju i procesuiranju krivičnog djela trgovine ljudima.
(2) Privremeni boravak iz humanitarnih razloga po osnovu pružanja pomoći u oporavku i povratku iz stava (1) tačka a) ovog člana, može biti odobren ukoliko je u skladu sa članom 55. Zakona:
a) specijalista medicinske struke odgovarajuće zdravstvene ustanove izdao preporuku o neophodnosti liječenja, ili
b) organ/organizacija koja vodi postupak povratka u zemlju uobičajenog mjesta boravka ili u zemlju koja je prihvata, izdala preporuku o potrebnom vremenu za pripremu realizacije povratka.
(3) Privremeni boravak iz humanitarnih razloga po osnovu saradnje sa nadležnim organima iz stava (1) tačka b) ovog člana, može biti odobren ukoliko je u skladu sa članom 55. Zakona:
a) nadležno tužilaštvo izdalo preporuku o neophodnosti boravka žrtve trgovine na teritoriji BiH radi istrage u otkrivanju i procesuiranju krivičnog djela trgovine ljudima, i
b) žrtva trgovine dala pisanu izjavu o jasnoj namjeri da sarađuje sa nadležnim organima.
(4) Privremeni boravak iz humanitarnih razloga iz stava (1) ovog člana odobrava se na period do šest mjeseci i može se produžiti pod istim uslovima.
(5) Stranac - žrtva trgovine dužan je zahtjev za produženje privremenog boravka iz humanitarnih razloga podnijeti nadležnoj organizacionoj jedinici Službe najkasnije 15 dana prije isteka perioda odobrenog boravka.
(6) Žrtvi trgovine kojoj je odobren/produžen privremeni boravak iz humanitarnih razloga, a koja nema važeću putnu ispravu, nadležna organizaciona jedinica Službe izdaje potvrdu o identitetu u skladu sa članom 54. stav (7) Zakona i članom 89. st. (4) i (5) Pravilnika o ulasku i boravku stranaca.
(7) Žrtvi trgovine može se zahtjev za odobrenje/produženje privremenog boravka iz humanitarnih razloga koji je propisan članom 54. stav (1) tačka a) Zakona odbiti, ukoliko nisu ispunjeni uslovi iz člana 55. Zakona i st. (2) i (3) ovog člana Pravilnika.
(8) Zahtjev za odobrenje/produženje privremenog boravka iz humanitarnih razloga odbija se žrtvi trgovine ako prisustvo stranca u BiH predstavlja prijetnju javnom poretku ili sigurnosti BiH.
Član 13.
(Otkaz privremenog boravka iz humanitarnih razloga)
(1) Privremeni boravak iz humanitarnih razloga odobren po osnovu saradnje sa nadležnim organima radi istrage u otkrivanju i procesuiranju krivičnog djela trgovine ljudima može se otkazati u skladu sa članom 68. stav (1) tačka k) i m) Zakona, i to u sljedećim slučajevima:
a) ako je osoba kojoj je odobren boravak aktivno, dobrovoljno i na vlastitu inicijativu obnovila kontakte s osobama osumnjičenim za počinjenje krivičnih djela trgovine ljudima, a na osnovu informacije dostavljene od policijskih organa, Granične policije, centara za socijalni rad ili uprave skloništa i uz pribavljenu saglasnost nadležnog tužilaštva, ili
b) ako nadležni organ smatra da saradnja žrtve nije iskrena ili da izjava žrtve nije utemeljena, a na osnovu preporuke nadležnog tužilaštva, ili
c) ako žrtva prestane sarađivati, a na osnovu preporuke nadležnog tužilaštva, ili
d) ako nadležni organi odluče prekinuti postupak, a na osnovu preporuke nadležnog tužilaštva, ili
e) zbog razloga koji se odnosi na zaštitu javnog poretka ili sigurnosti BiH.
(2) Postupak otkaza privremenog boravka iz stava (1) ovog člana, provodi i rješenje donosi nadležna organizaciona jedinica Službe, a doneseno rješenje se dostavlja i Ministarstvu.
III. POMOĆ ŽRTVAMA TRGOVINE
Član 14.
(Prava žrtve trgovine)
(1) U cilju osiguranja posebne zaštite i pomoći žrtvi trgovine u vezi sa prihvatom, oporavkom i povratkom, žrtvi trgovine koja je smještena u sklonište se osigurava:
- adekvatan i siguran smještaj,
- zdravstvena zaštita,
- informisanje o njenom pravnom statusu i savjetovanje u segmentu njezinih prava i obaveza, na jeziku koji žrtva razumije,
- pravnu pomoć žrtvi u toku krivičnog i drugih postupaka u kojima žrtva ostvaruje svoja prava,
- informacije o načinu pristupa diplomatsko-konzularnim predstavništvima zemlje porijekla ili uobičajenog boravka žrtve trgovine,
- informacije o mogućnostima i postupku repatrijacije, i
- različiti vidovi treninga i edukacija u zavisnosti od finansijskih mogućnosti.
(2) Žrtva trgovine kojoj je odobren privremeni boravak iz člana 12. stav (1) tačka b) ovog pravilnika, u periodu trajanja odobrenja privremenog boravka, pored utvrđenih prava iz stava (1) ovog člana ima pravo i na:
a) pristup tržištu rada pod uslovima koji se primjenjuju prema strancu, i
b) pristup profesionalnoj obuci i edukaciji, za vrijeme trajanja odobrenja privremenog boravka.
(3) Dijete koje ima odobren privremeni boravak kao žrtva trgovine pored utvrđenih prava iz stava (1) ovog člana ima i pristup obrazovanju.
(4) Nadležni organi, u osiguranju prava iz ovog člana, vode računa o dobi, spolu i specijalnim potrebama žrtve, posebno obraćajući pažnju na specifične potrebe djece, uključujući adekvatan smještaj, obrazovanje i brigu.
(5) Pomoć žrtvi trgovine iz ovog člana mogu osiguravati nevladine organizacije koje imaju zaključen protokol o saradnji sa Ministarstvom.
Član 15.
(Adekvatan i siguran smještaj)
(1) Osoba za koju postoji osnova sumnje da se radi o žrtvi trgovine, smješta se u sklonište radi pružanja pomoći i zaštite, te radi sprječavanja njene dalje eksploatacije ili zlostavljanja.
(2) Osoba smještena u sklonište za koju se utvrdi da je žrtva trgovine ukoliko podnese zahtjev za međunarodnu zaštitu u Bosni i Hercegovini, u skladu sa odlukom organizacione jedinice Ministarstva koja provodi postupak međunarodne zaštite, može ostati u skloništu dok se ne donese pravosnažna odluka o podnesenom zahtjevu za međunarodnu zaštitu u skladu sa članom 116. stav (1) tačka a), b), c) ili konačna odluka u skladu sa članom 116. stav (1) tačka d) ili e) Zakona. Na sve informacije o postupku po zahtjevu za međunarodnu zaštitu primjenjuju se odredbe zaštite podataka propisane članom 115. Zakona.
(3) Uprava skloništa omogućava nadležnim organima preduzimanje zakonom propisanih radnji i u skloništu, a u vezi gonjenja i kažnjavanja organizatora trgovine ljudima na način koji neće ugroziti prava i zaštitu žrtve trgovine ili je dodatno traumatizovati. Navedene radnje mogu se preduzimati i uz prisustvo pravnog savjetnika žrtve trgovine i/ili osobe koja pruža psihološku podršku žrtvi.
(4) Zaštita objekata skloništa osigurava se shodno zakonskim propisima.
(5) Žrtva trgovine sa odobrenim privremenim boravkom može, uz potpisanu izjavu da na vlastitu odgovornost napušta sklonište, napuštati sklonište uz poštivanje kućnog reda skloništa. Oblik i sadržaj izjave iz ovog stava propisan je u vidu Obrasca broj 1. koji je sastavni dio ovog pravilnika.
(6) Žrtva trgovine sa odobrenim privremenim boravkom može, uz potpisanu izjavu da na vlastitu odgovornost napušta smještaj u skloništu, napustiti smještaj u skloništu uz predočenje prijave adrese boravišta. Oblik i sadržaj izjave iz ovog stava propisan je u vidu Obrasca broj 2. koji je sastavni dio ovog pravilnika.
(7) Obrasce broj 1. i 2. žrtva trgovine potpisuje uz prisustvo pravnog savjetnika i ovlaštene osobe skloništa. Uprava skloništa propisani obrazac bez odlaganja dostavlja nadležnoj organizacionoj jedinici Službe, koja je dužna kopiju istih dostaviti nadležnom tužilaštvu i Ministarstvu.
Član 16.
(Zdravstvena zaštita)
(1) U toku boravka u skloništu žrtva trgovine ima pravo na zdravstvenu zaštitu.
(2) Ministarstvo može zaključiti ugovore sa zdravstvenim ustanovama prema mjestu lokacije skloništa u cilju osiguranja zdravstvene zaštite iz stava (1) ovog člana.
(3) Ako se smještaj i zbrinjavanje žrtve trgovine vrši putem partnerske NVO, žrtvi trgovine se zdravstvena zaštita osigurava u obimu utvrđenom zakonom, na način utvrđen protokolom između Ministarstva i NVO-a.
(4) U periodu odobrenog privremenog boravka u BiH žrtvi trgovine koja u skladu sa članom 15. stav (6) ovog pravilnika boravi izvan skloništa, zdravstvenu zaštitu može da ostvari u skloništu NVO-a sa kojim Ministarstvo ima potpisan protokol o saradnji.
Član 17.
(Informisanje i pravno savjetovanje)
U skloništu žrtva trgovine ima pravo na informisanje i pravno savjetovanje o svojim pravima i obavezama, na jeziku koji razumije.
Pravno savjetovanje se osigurava putem službi ili organizacija za besplatnu pravnu pomoć sa kojima Ministarstvo ima potpisan protokol o pružanju besplatne pravne pomoći.
IV. REPATRIJACIJA
Član 18.
(Postupak repatrijacije)
(1) Nadležna organizaciona jedinica Službe priprema i pokreće prema Službi repatrijaciju žrtve trgovine u zemlju uobičajenog boravka. Služba u saradnji sa Ministarstvom i Ministarstvom vanjskih poslova realizuje postupak repatrijacije.
(2) Postupak repatrijacije može se realizirati uz pomoć i saradnju sa Međunarodnom organizacijom za migracije (IOM) ili NVO-om, što se reguliše protokolima o saradnji sa Ministarstvom.
(3) Realizator repatrijacije žrtve trgovine je odgovoran da povratak bude dobrovoljan, siguran i dostojanstven. Izvještaj o realizovanoj repatrijaciji dostavlja se Ministarstvu.
(4) Detaljne procedure dobrovoljnog povratka žrtve trgovine, propisuje instrukcijom ministar sigurnosti.
V. ZAŠTITA DJECE
Član 19.
(Posebna zaštita djece)
(1) Sva djeca u smislu definicije iz ovog pravilnika imaju pravo na specijalni tretman i zaštitu.
(2) Dijete koje nije državljanin Bosne i Hercegovine uživa ista prava na brigu i zaštitu kao i djeca koja su državljani Bosne i Hercegovine.
(3) U toku provođenja postupka smještaja djeteta u sklonište nadležna organizaciona jedinica Službe obavještava organ uprave nadležan za poslove socijalne zaštite, u mjestu gdje se sklonište nalazi o potrebi postavljanja privremenog staratelja koji je u obavezi da zastupa interese djeteta u postupku do nalaženja trajnog rješenja.
(4) Nadležni organi su dužni informisati imenovanog staratelja o svim pitanjima od interesa za dijete žrtvu trgovine koji će biti pozvan da zastupa interes djeteta u svim fazama postupka.
(5) Sve aktivnosti nadležnih organa moraju biti preduzete u najboljem interesu djeteta što podrazumijeva da svaka aktivnost mora biti preduzeta uz najveću brigu i zaštitu koja je prijeko potrebna za dobrobit djeteta, uzimajući u obzir prava i obaveze njegovih roditelja, staratelja ili drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dijete, kao i mišljenje djeteta koje se cijeni prema uzrastu i dobi djeteta.
(6) Svi postupci kojima se razmatraju prava i interesi djeteta žrtve trgovine moraju se preduzimati sa najvećim stepenom hitnosti i efikasnosti. Sve mjere moraju biti preduzete u cilju zaštite privatnosti i identiteta djeteta žrtve trgovine. Identitet i podaci koji omogućavaju identifikaciju djeteta žrtve trgovine neće biti javno objavljeni putem medija ili na bilo koji drugi način, osim u izuzetnim slučajevima u cilju lakšeg pronalaska članova porodice ili da se na drugi način osigura najbolji interes djeteta.
(7) Ako se ne može sa sigurnošću odrediti dob žrtve trgovine, a postoje razlozi koji navode da je žrtva trgovine dijete, sa takvom osobom postupa se sa pretpostavkom da je žrtva - dijete.
Član 20.
(Smještaj djece u sklonište)
(1) Uvažavajući najbolji interes djeteta, organizaciona jedinica Službe uz saglasnost staratelja je dužna bez odlaganja smjestiti u sklonište dijete - stranca bez pratnje roditelja ili staratelja, ako postoji opravdana sumnja da se radi o žrtvi trgovine.
(2) Djeca se smještaju, ako je moguće, u posebna odjeljenja skloništa namijenjena djeci i odvojeno od odraslih osoba smješetenih u sklonište i ukoliko to nije u suprotnosti sa najboljim interesom djeteta.
(3) Dijete smješteno u sklonište uživa sva prava koja uživaju žrtve trgovine, kao i posebna prava koja mu pripadaju kao djetetu, a u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine i međunarodnom Konvencijom o pravima djeteta.
(4) Dijete ostaje u skloništu sve dok se ne završi postupak provjere podataka i uspostavljanja kontakta sa nadležnim organom zemlje porijekla odnosno roditeljem ili ovlaštenim starateljem, te dok se u skladu sa zakonom i ovim pravilnikom ne obezbijedi siguran povratak djeteta.
Član 21.
(Povratak djeteta)
(1) Dijete žrtva trgovine koje nije državljanin Bosne i Hercegovine ima pravo na povratak u zemlju porijekla ili uobičajenog boravka.
(2) Realizator povratka dužan je da obezbjedi proceduru povratka koja osigurava da dijete bude primljeno u zemlju porijekla ili uobičajenog boravka od strane člana nadležnog organa koji se bavi zaštitom djece, i/ili djetetovog roditelja ili zakonitog staratelja.
(3) Staratelj, uz pomoć Službe i drugih nadležnih državnih organa započinje proces pribavljanja dokumentacije i informacija iz zemlje djetetovog porijekla ili uobičajenog mjesta boravka kako bi se izvršila procjena rizika i sigurnosti, nakon čega se donosi odluka o tome da li ponovo spojiti dijete sa njegovom porodicom i/ili ga vratiti u zemlju porijekla ili uobičajenog boravka, cijeneći najbolji interes djeteta.
(4) Dijete žrtva trgovine neće biti vraćeno u zemlju porijekla ili uobičajenog boravka ako postoji opravdana sumnja, a nakon procjene rizika i sigurnosti, da postoje razlozi da povratak djeteta ugrožava njegovu sigurnost ili sigurnost članova njegove porodice.
(5) Postupak povratka - repatrijacije može se realizirati uz pomoć i saradnju sa Međunarodnom organizacijom za migracije (IOM) ili NVO-om, što se reguliše protokolima o saradnji sa Ministarstvom.
(6) Realizator repatrijacije djeteta žrtve trgovine je odgovoran da povratak bude u najboljem interesu djeteta, siguran i dostojanstven. Izvještaj o realizovanoj repatrijaciji dostavlja se Ministarstvu.
(7) Detaljne procedure dobrovoljnog povratka djeteta žrtve trgovine, propisuje instrukcijom ministar sigurnosti.
VI. TROŠKOVI SMJEŠTAJA, OPORAVKA I REPATRIJACIJE
Član 22.
(Troškovi smještaja, oporavka i repatrijacije žrtve trgovine)
Troškovi smještaja, oporavka i repatrijacije se osiguravaju u budžetu institucija Bosne i Hercegovine, budžetima nadležnih entitetskih ministarstava i budžetu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, a mogu se osiguravati i iz drugih izvora kao što su donacije, projekti, programi vladinih i nevladinih domaćih i inostranih organizacija koji se usaglašavaju sa Ministarstvom.
VII. PRIJELAZNE ODREDBE
Član 23.
(Zaštita prava)
Nijedna odredba iz ovog pravilnika ne utiče na prava, obaveze i odgovornosti organa vlasti Bosne i Hercegovine koje proističu iz domaćeg zakonodavstva, međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava, a posebice, gdje je to relevantno, Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine i njenog Protokola iz 1967. godine, te načela
non-refoulement u njima sadržanog.
Član 24.
(Prestanak važenja propisa)
Danom stupanja na snagu ovog pravilnika prestaje da važi Pravilnik o zaštiti stranaca žrtava trgovine ljudima ("Službeni glasnik BiH", broj 90/08).
Član 25.
(Stupanje na snagu Pravilnika)
Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".